Copyright 2021 - Udruga za ruski jezik i kulturu, Zagreb, Hrvatska - Хорватия - Kroatio

 

U tekstu autor iznosi glavne pojedinosti oko početaka izgradnje vicinalne željeznice, nazvane „Samoborček“ i prometovanja vlakova na uskotračnoj pruzi od Zagreba do Samobora, kao i kasnije do povezivanja dotične pruge do Bregane u sklopu različitih poduzeća. Slijedi osvrt na uklapanje Pionirske željeznice u Zagrebu u Gradske željeznice i njihovo poslovanje u sklopu integracije sa gradskim prijevoznikom ZET-om i nakon toga prestanka rada zbog nastajanja gubitaka. Nakon ukidanja ove željezničke pruge, Hrvatske željeznice imale su prijedlog za gradnju pruge normalnog kolosijeka od Podsuseda do Samobora i Bregane, a koji nije realiziran. Sam problem starog „Samoborčeka“ obuhvaća tehničke, ekonomske i društvene aspekte. To je svakako sociološki problem, pogotovo kada je potrošačko društvo praćeno individualizmom, postalo jedna od osnova za ekspanziju individualnog automobilskog prijevoza, i za tu relaciju. 

Povijest europskog humanizma započela je u drevnoj Grčkoj. Ksenofan iz Kolofona (565-473) držao je da je čovjek onoliko čovjek koliko ima razuma. Heraklit iz Efeza (544-480) je pozivao sunarodnjake da se oslobode mitova te se oslone na razum. Anaksagora (500-428) je zbog svoje teze da je Sunce užarena masa bio osumnjičen kao ateist i prognan iz domovine. Zenon (490-430) je govorio da bi svi ljudi trebali biti sugrađani, prijatelji i slobodni, i to u jedinstvenom državnom poretku za sve ljude. Empedoklo (483-423) je među prvima pokušao dokazati evoluciju svijeta i živih bića iz prvobitne cjeline, a na temelju djelovanja prirodnih sila. Protagora iz Abdere (481-411) je isticao da je  “čovjek mjera svih stvari”, da je nužno suočavati različita mišljenja te da se, premda odgoj nije svemoćan, vrlina može naučiti. Demokrit (460-370) je nastojao sjediniti znanje i čovječnost, pozivao je suvremenike na umjerenost u uživanju i harmoničan život.