Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

Humanistički pogled na svijet

Napisao/la J. P. van Praag
Detalji: | Objavljeno: 01 Ožujak 2018

Ima li uopće smisla govoriti o humanističkom pogledu? Drugim riječima, dozvoljava li humanizam u svoj svojoj raznolikosti da se opiše zajednički nazivnik koji predstavlja izraz šire prihvaćena pogleda na čovjeka i svijet? Ne treba posebno naglašavati da postoji u izvjesnom smislu toliko humanizama koliko i humanista. Premda se u svom tom šarenilu mogu zapaziti izvjesna koherentna strujanja, ta se strujanja međusobno ipak u mnogočemu razlikuju. Što ih onda povezuje? Obično se odgovara: zajednički stavovi i zajednička opredjeljenja. No što taj odgovor zapravo znači? Mnoga humanistička opredjeljenja jednaka su opredjeljenjima prosvijećenih kršćana. Često se čuje da kršćanin zove humanista potencijalnim kršćaninom, a humanist kršćanina potencijalnim humanistom. Opredjeljenja i stavovi očito se ne mogu prihvatiti kao odlučne karakteristike. Ipak humanisti osjećaju da imaju nešto zajedničko što je odlučno. Kako da se to izrazi?

Neki govore o zajedničkoj filozofiji. Drugi govore radije o pogledu na život i svijet. Ne bi se moglo reći da je to krivo, ali bi to možda moglo izazvati prejake asocijacije na isključivo razmišljanje i teoretiziranje. Moderni humanizam, naprotiv, otkriva usmjerenost na praksu života i stvarnost postojanja, koja se ovime dovoljno ne ističe. Nismo li, dakle, na koncu ipak prisiljeni da se vratimo na stavove i opredjeljenja? Odgovor je: jesmo i nismo. Humanizam bi se možda mogao najbolje obilježiti izrazom "duhovni stav"; to je duhovni stav koji prethodi svakoj teoriji i praksi. Tu bi se možda mogao potražiti zajednički nazivnik cijeloga humanizma: u tom osjećaju da nas vodi fundamentalno usmjerenje koje je ishodište svake filozofije, pogleda na život i svijet, lične i društvene prakse.

Duhovni je stav obilježje čitavoga bića svakog čovjeka. Zajedno sa shvaćanjem čovjeka i svijeta koje proizlazi iz tog stava taj stav predstavlja i moralno uvjerenje. Humanizam u modernom smislu predstavlja moralno uvjerenje osnovano na čovjeku u njegovoj ljudskosti koja ga razlikuje od božanskog i životinjskog. Ovakva interpretacija izraza "humanizam" ne negira humanistički karakter, a kamo li humani karakter, mnogih vjerovanja koja, iako ponekad u potpunosti priznaju ljudsko, nisu na njemu osnovana. Njihovo je ishodište božanstvo, za razliku od autonomnog humanizma za koji je karakteristično da potječe od ljudskog. Njegova je osnova u pristupanju čovjeku ljudskim sredstvima i kriterijima, bez prizivanja u pomoć bilo kakvog otkrivenja ili objavljenja.

Za razliku od velikih religija, humanizam ne daje konačne odgovore na fundamentalna pitanja. Humanizam ne pokušava dati nove odgovore na pitanja koja postavljaju religije, već on postavlja drugačija pitanja. Čovjek stvara svijet u kome živi u skladu sa svojim nadanjima i težnjama i načinima na koje interpretira svoje iskustvo. On niti može niti želi zanijekati postojanje zla, jada i smrti, ali on na njih gleda kao na prirodno ružno naličje svojih težnja. Humanizam ne nudi novu sigurnost mjesto sigurnosti evanđelja, ne nudi novo pouzdanje mjesto pouzdanja u Boga, ne nudi novi cilj mjesto vječnoga spasenja. On jednostavno pretpostavlja mogućnost smislenog života uz pogreške i zablude, bez ikakve druge garancije, osim čovjekova neugasivoga pregnuća, i bez ikakve prekogrobne svrhe. Sam život, prema humanističkom shvaćanju, nosi u sebi svoje krajnje ciljeve.

Humanizam ne znači odbacivanje Boga već, radije, afirmaciju života. Suvremeni humanizam smatra da čovjek vlastitim rukama kuje smisao svoga postojanja. On se suprotstavlja raširenom osjećaju besmislenosti života u sekulariziranom svijetu. On izlazi izvan tradicionalnih obrazaca života, ali strogo pazi da se ne unište vrijednosti koje on smatra istinski ljudskim.

(Skraćeni tekst izlaganja prof. dr. J. P. van Praaga na kongresu Internacionalne humanističke i etičke unije u Parizu 1966. godine.)

Izvor: "Encyclopaedia moderna" 3-4/1967, Institut za filozofiju, znanost i mir Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (glavni i odgovorni urednik Ivan Supek)

 
 
 

Udruga za ruski jezik i kulturu - Zagreb, Hrvatska / Общество русского языка и культуры - Загр