Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

Korijeni modernog unitarijanizma sežu u XVI. stoljeće, tj. u razdoblje europske renesanse i rađanja humanizma kao intelektualnog, kulturnog i moralnog pokreta koji je čovjeku i njegovom razumu vratio dostojanstvo što je slomom antičke civilizacije bilo na neko vrijeme potisnuto. Idejni utemeljitelj unitarijanizma bio je španjolski humanist Miguel Serveto (1510-1553). Prvu unitarijansku zajednicu osnovao je talijanski humanist Fausto Sozzini (1539-1604). Među Hrvatima unitarijanizam je prisutan već od 80-ih godina XVI. stoljeća!

Unitarijanizam je u svojim počecima predstavljalo radikalno reformirano kršćanstvo (svojevrsnu reformaciju reformacije), u kojem nije bilo mjesta ničemu što nije uskladivo sa zdravim razumom i aktualnim znanstvenim spoznajama. Univerzalizam se razvio u SAD u XVII. stoljeću kao jedna od kršćanskih konfesije izraslih iz reformacije. Godine 1961. većina unitarijanskih i univerzalističkih zajednica ujedinila se u jednu konfesiju: unitarijanski univerzalizam (engl. unitarian universalism).

Suvremeni unitarijanizam i univerzalizam načelno ne prihvaćaju nikakve dogme, temelje se na desetak univerzalnih humanističkih ideala i vrijednosti, a otvoreni su svim religijskim tradicijama, jednako kao i slobodnom i kritičkom filozofskom promišljanju i znanstvenom istraživanju. Svoj svjetonazor i svoju etiku unitarijanci i univerzalisti konstantno usklađuju s aktualnim znanstvenim spoznajama. Unitarijanci i univerzalisti su među prvima počeli primjenjivati povijesno-kritičku metodu u analizi Biblije, a među prvima su prihvatili i učenje o evoluciji.

Unitarijanci i univerzalisti općenito vjeruju u - jednu - najvišu realnost, s tim da je svatko slobodan tu najvišu realnost shvaćati i nazivati prema vlastitoj savjesti. Mnogi su unitarijanci i univerzalisti deisti ili panteisti, neki se smatraju agnosticima a neki ateistima (u smislu neprihvaćanja tradicionalne religioznosti). Ima, međutim, među unitarijancima i univerzalistima i tradicionalno religioznih. Odnos unitarijanaca i univerzalista prema najvišoj realnosti je slobodan, osoban i izravan, bez ekskluzivnih posrednika. Mnoge unitarijanske i univerzalističke zajednice prakticiraju redovite tjedne susrete (službe), obično nedjeljom.

Na svojim susretima unitarijanci i univerzalisti razmatraju različita svjetonazorska i moralna pitanja, često uz glazbu i druge sadržaje. U nekim unitarijanskim i univerzalističkim zajednicama upriličuju se simbolične svečanosti prigodom rođenja djeteta, stjecanja punoljetnosti, vjenčanja i smrti člana zajednice. U različitim unitarijanskim i univerzalističkim zajednicama obilježavaju se različiti blagdani, ovisno o tradiciji konkretne zajednice. U većini unitarijanskih i univerzalističkih zajednica obilježava se 27. listopada, dan na koji je Miguel Serveto - zbog svog svjetonazorskog slobodoumlja - bio spaljen na lomači.

U međuljudskim odnosima unitarijanci i univerzalisti se pridržavaju univerzalnog (tzv. zlatnog) pravila, poznatog u svim dosadašnjim kulturama i tradicijama, a promoviranog i od strane mnogih samostalnih mislilaca: "Ne čini drugome što ne želiš da drugi čini tebi!". Niti unitarijanci niti univerzalisti općenito nisu skloni bavljenju spekulativnim pitanjima na koja nisu mogući iole pouzdaniji odgovori te se radije bave konkretnim pitanjima i konkretnim nastojanjima kako učiniti boljim i ljepšim vlastiti život i živote drugih ljudi.

U svijetu danas ima oko 500 000 unitarijanaca i univerzalista. Unitarijanizam i univerzalizam bili su svjetonazorima fizičara Isaaca Newtona, biologa Charlesa Darwina, kemičara Linusa Paulinga, filozofa Ralpha W. Emersona, spisatelja Charlesa Dickensa, skladatelja Bele Bartoka i Edvarda Griega, znanstvenika i državnika Benjamina Franklina, petorice američkih predsjednika (među kojima slavnog Thomasa Jeffersona), čehoslovačkog predsjednika Tomaša Masaryka te niza drugih u svijetu poznatih osoba. Unitarijanci i univerzalisti su glumac Paul Newman i otac Interneta Tim Berners-Lee.

Katolička enciklopedija o unitarijanizmu

Mada je unitarijanizam kao formula vjerovanja dobio istaknuto značenje kao protestantska denominacija, zahvaljujući utjecaju liberalne teologije 19. st., postoji mnoštvo dokaza da je on postojao već u najranijim biblijskim formulacijama, u monarhijskim formama rane kršćanske teologije, u prosvjedima Michaela Servetusa u 16. st. i kasnije u Reformiranoj crkvi Trasilvanije.

U svom najjednostavnijem obliku unitarijansko vjerovanje ističe neraskidivo jedinstvo i nezasjenjivu ćudorednost vrhovnog i uzvišenog Boga. Unitarijanci tvrde da Božju jednotu (katkad se ona naziva "jednoosobnost") dokazuju najstariji biblijski tekstovi i stoga odbacuju klasičnu nicejsku doktrinu o Presvetom Trojstvu. U kalvinističkom vjerovanju u predestinaciju unitarijanci pronalaze metu za prosvjed protiv svakog poimanja koje dopušta tumačenje kako je Bog nepravedan, ili kako vrijeđa individualnu savjest ili racionalna mjerila morala. U "modernističkoj" raspravi o odnosu između znanosti i religije s kraja 19. i početka 20. st. unitarijanizam je prihvatio racionalističko shvaćanje karakteristično za 17. st.: dogma o pravovjernosti mora se baciti u staro željezo, jer je nespojiva s mjerilima kritičkog razuma i racionalnog morala.

U srednjovjekovnom kršćanstvu "unitarijansko vjerovanje" bilo je proganjano. Čak i u prvom razdoblju razvoja reformacije, kada su se luterani, kalvinisti i tzv. "duhovni" anabaptisti obično suprotstavljali rimskom kršćanstvu, nije se podnosila antitrinitarna misao. Nakon što je u Ženevi bio pogubljen Španjolac Michael Servetus, koji je naučavao krivovjerni nauk, tvrdeći da Isus nema božansku narav, Calvin je kazao: "Onaj koji je pogazio Božje veličanstvo gori je od razbojnika koji je prerezao grkljan putniku."

Servetus i anabaptist Ludwig Hetzer prvi su u teološku misao i u liturgiju uveli unitarijanski nauk. Biskup Francis David iz Reformirane crkve Transilvanije javno je 1569. koristio pojam "unitarijanski". Skupina socinijanaca, na koje je snažno utjecao talijanski teolog laik Fausto Sozzini, preuzela je 1580. nadzor nad Manjom (reformiranom) crkvom Poljske i Litve, prevevši je u tabor unitarijanaca i evangeličkih racionalista.

Najpogodnije tlo unitarijanizam je našao u Njemačkoj, Poljskoj i Litvi, gdje je vjerska snošljivost, koja je bila zajamčena reformiranim luterancima, bila proširena na širok krug reformističkih i rekonstruističkih skupina. Međutim, u strogim Calvinovim teološkim konstruktima on je našao antiteze koje pobijaju njegovu vlastitu racionalističku misao.

Dok je Calvin isticao nauk o Presvetom Trojstvu, neki od njegovih sljedbenika su tako oštro odijelili osobu Oca od osobe Sina, te se činilo da se one razlikuju čak i po naravi i karakteru (slično tome, jedan od prvih krivovjeraca, Marcion, odijelio je Boga Starog od Boga Novog zavjeta). Nasuprot tome, unitarijanci su obznanili da je Bog potpuno jedinstven, priklonivši se tako arijevskoj jednostavnosti. Oslanjajući se na francuski i talijanski humanizam, kao i na Platonov "Demiurgos", oni su prikazivali Krista kao usvojenog Sina Božjeg koji ima položaj zamjenika vladara nad svemirom. Središnja tvrdnja tradicionalnog kršćanstva, kako katoličanstva tako i protestantizma, utjelovljenje Krista kao božanske osobe bila je odbačena kao antiracionalna, neznanstvena i u svojoj biti nemoralna.

Unitarijanci su također odbacili tradicionalni nauk o istočnom grijehu, luteranski nauk o potpunoj izopačenosti ljudske naravi, nespašavanje male djece koja su umrla nekrštena, kalvinističko učenje o predestinaciji, gnjevni sud pravednoga Boga, pa čak i tradicionalno poimanje prema kojemu pomirenje izaziva promjenu u čovjekovoj naravi. Bili su uvjereni da ova učenja narušavaju novozavjetni nauk i racionalni moral. Isus je po njima imao dvojaku ulogu: 1) on predstavlja pravednost, svetost i dobrotu koja zahtijeva kršćansko življenje; ,2) on svjedoči o Božjoj milosrdnoj dobroti i moralnoj savršenosti.

Ove osobine bile su kombinirane u socinijansko-rakovijanskom katekizmu (1605), u kojemu su tri Kristove funkcije ili "službe", proročka, svećenička i kraljevska, predstavljale temelj za jednu sistematsku teologiju i niz etičkih naputaka. Englez Josef Priestly je 1770. napisao razložnu obranu unitarijanizma, naslovljenu "An Appeal to the Serious and Candid Professors of Christianity".

Poput liberalne teološke misli općenito, unitarijanizam se u 19. st. Približio "znanstvenom svjetonazoru", i počeo sve više bivati svjestan individualne i društvene odgovornosti. Englez James Martineau i Amerikanci William Ellery Channing i Thomas Parker digli su se početkom 19. st. Protiv protestantske i katoličke ortodoksije, ali su istovremeno odbacili liberalna nastojanja koja su išla za tim da u modernističkom ruhu rehabilitiraju evanđeosku "jezgru". Smatrali su da je znanstvena metoda početna točka prosvijetljenog i odgovornog istraživanja.

Što se tiče religije, najviše su ih zanimale opće religijske perspektive koje bi bile spojive sa znanstvenim shvaćanjem i koje bi mogle poslužiti kao osnova za moralnu pobožnost. Unitarijanizam se potpuno odrekao bilo kakvog kršćanskog očitovanja i priklonio se široko shvaćenom "etičkom humanizmu" kojemu je cilj potaknuti moralnu osjećajnost u pojedincu i društvu.

U naše vrijeme unitarijanizam je raspršen između mnoštva interesa koji su ga tijekom povijesti oblikovali. Pojedini njegovi dijelovi zadržali su kršćansko usmjerenje, drugi djeluju kao etička udruženja, dok se treći opet vezuju uz intelektualne interese kao što su univerzalizam, znanstveno proučavanje religije i etički racionalizam.

James W. Thomasson

Izvor: SUVREMENA KATOLIČKA ENCIKLOPEDIJA, priredili: Michael Glazier i Monika K. Hellwig, svezak: IV R-Ž, Marjan tisak, 2005.


U što unitarijanci i univerzalisti vjeruju?


Premda ne postoji oficijalni katalog unitarijanskih i univerzalističkih istina koji bi obvezivao svakog unitarijanca i univerzalista da u sve navedeno u takvom katalogu vjeruje, donji pokušaj jednog angažiranog unitarijanca-univerzalista da sastavi neobvezatan katalog unitarijanskih i univerzalističkih istina pruža prilično pouzdanu predodžbu o tome u što većina suvremenih unitarijanaca i univerzalista vjeruje, odnosno što zapravo čini suvremeni unitarijansko-univerzalistički pogled na život i svijet:

  • Vjerujemo u slobodno izražavanje svjetonazora. Svaki čovjek treba biti ohrabrivan u izgradnji vlastitog svjetonazora, u slobodnom izražavanju vlastitih svjetonazorskih misli, bez straha od cenzure ili prisile.
  • Vjerujemo u toleranciju među svjetonazorima. Svi svjetonazori, u svim razdobljima i kulturama, sadrže kako različite stvarne, tako i različite potencijalne vrijednosti za sve koji su ih u stanju prepoznati.
  • Vjerujemo u autoritet razuma i savjesti. Najviši arbitar u svjetonazorskim pitanjima nije ova ili ona svjetonazorska organizacija, ovaj ili onaj spis, ovaj ili onaj svjetonazorski lider, nego su to slobodni i odgovorni osobni izbor i odluka čovjeka-pojedinca.
  • Vjerujemo u neugasivu čovjekovu težnju za istinom. Ako su čovjekov um i srce istinski slobodni i otvoreni, bezgranični su dosezi ljudskog duha, plodonosni i uzbudljivi.
  • Vjerujemo u jedinstvo iskustva. Nema pravog raskoraka između vjere i znanja, religije i svijeta, sakralnog i profanog, sve ima svoj izvor u istoj stvarnosti.
  • Vjerujemo u vrijednost i dostojanstvo svakog čovjeka. Svaki stanovnik Zemlje ima jednako pravo na život, slobodu i pravdu. Nijedna ideja, nijedan ideal i nijedna filozofija nisu vredniji od ljudskog života.
  • Vjerujemo u moralno značenje svjetonazora. Dobra su djela prirodni rezultat dobrog svjetonazora, izraz moralnog poriva za osobnom angažiranošću u zajednici i društvu.
  • Vjerujemo u stvaralačku snagu ljubavi. Vodeće načelo u međuljudskim odnosima treba biti načelo ljubavi, ljubavi koja teži dobrobiti drugih ljudi, a ne nanošenju boli i destrukciji.
  • Vjerujemo u potrebu demokratičnosti. Dokumenti trebaju biti izloženi provjeri, ideje trebaju biti izložene kritici, ljudi trebaju imati mogućnost izbora da bi ljudske zajednice mogle napredovati.
  • Vjerujemo u važnost svjetonazorske zajednice. Za osobni duhovni rast važno je da osobno duhovno iskustvo može biti kritički vrednovano od strane drugih ljudi, važna je međusobna podrška u duhovnom rastu.


Prema tekstu Davida O. Rankina u izdanju Unitarian Universalist Association, 25 Beacon Street, Boston, MA 02108, SAD


Unitarijanizam u Hrvatskoj

Prvi unitarijanski propovjednici pojavili su se u Hrvatskoj već osamdesetih godina XVI. stoljeća.

Većina unitarijanskih propovjednika došla je u Hrvatsku iz Transilvanije (Erdelja), nezavisne mađarske kneževine u kojoj je Ferenc Dávid (Franjo David, 1520-1579) utemeljio Unitarijansku crkvu i u kojoj je sabor u Tordi (Turda) proglasio slobodu vjeroispovijesti i savjesti. Sedamdesetih godina XVI. stoljeća unitarijanstvo se proširilo u svim mađarskim zemljama pod turskom okupacijom. Transilvanijski gradovi Pécs (Pečuh) i Somogy (Šomođ) postali su centrima unitarijanske misli.

Upravo s tog područja došli su prvi unitarijanci i u slavenske zemlje. Dvojezične (mađarsko-hrvatske) unitarijanske zajednice doživjele su od sredine XVII. stoljeća procvat u gradovima Osijek (Eszék), Virovitica (Verőce), Donji Miholjac (Alsómiholjác), Ždala (Zsdála) te u nekoliko manjih mjesta u južnoj Baranji (Baranya) i u Srijemu (Szerém). Jedan od etnički zasigurno hrvatskih unitarijanskih propovjednika bio je Ivan Borović (Johannes Borovius) iz Baranje.

Na imanju grofa Nikole Šubića Zrinjskog (Miklós Zrínyi) bilo je vojnika-unitarijanaca. Ironija je sudbine da su ti hrabri vojnici-unitarijanci, nakon što su uspješno otjerali Turke iz svoga kraja, izgubili pravo prakticiranja vlastite vjere te su čak doživjeli progone od autoriteta Protureformacije.

Godine 1573. Rudolf Skrzetusky Hofhalter (1550-1586), poljski tiskar-unitarijanac, utemeljio je svoju tiskaru u slovenskom gradu Lendava (Alsólendva), na teriritoriju baruna Nikole Banfija (Miklós Bánffy). Sam barun Banfi bio je kalvinist, ali je tolerirao Hofhalterovu unitarijansku aktivnost. Ipak, katoličko svećenstvo uspjelo je 1578. godine protjerati tiskara-unitarijanca Hofhaltera iz Lendave. Hofhalter se sklonio u hrvatski grad Nedelišće (Drávavásárhely), koje je tada bilo pod vlašću grofa Jurja Šubića Zrinjskog (György Zrínyi). Ondje je Rudolf Skrzetusky Hofhalter nastavio tiskati protestantske knjige na hrvatskom jeziku, među njima vjerojatno i neke unitarijanske.

U drugoj polovini XVI. stoljeća heretik Jacob Palaelogue razmijenio je bio nekoliko pisama sa školarcima iz Raguze (Dubrovnik), iz čega se može zaključiti da je vjerojatno bilo simpatizera antitrinitarizma i u Republici svetoga Vlaha. O životu unitarijanaca u Hrvatskoj između godina 1711. i 1868. nema podataka.

Nakon Mađarsko-hrvatske nagodbe iz godine 1868. stanoviti broj transilvanijskih unitarijanaca, u prvom redu službenika na željeznici, naselilo se u Daruvaru (Daruvár), Zagrebu (Zágráb), Karlovcu (Károlyváros) te u tada mađarskoj luci Rijeka (Fiume). Obzirom na teritorijalnu raspršenost ti unitarijanci, međutim, nisu organizirali svoju zajednicu. Osim toga nemali broj mađarskih službenika na željeznici oženio se Hrvaticama, katolkinjama, te su njihova djeca u pravilu nastavila prakticirati majčinu religiju.

Jedino u Rijeci bilo je 15-20 unitarijanskih obitelji koje su se organizirale svoje godišnje susrete sve do kraja I. svjetskog rata.

D o d a t a k

U XVI. stoljeću u Transilvaniju se iz Dalmacije preselila obitelj Petričević. Članovi te obitelji poznati su u Mađarskoj kao baruni Petrichevich-Horváth de Széplak. Članovi obitelji Petričević prihvatili su unitarijanstvo i dali čak 5 predsjednika Transilvanijske unitarijanske crkve: 1753-1778 Baltazar Petričević-Horvat, 1778-1804 Franjo Petričević-Horvat, 1805-1814 Nikola Petričević-Horvat, 1815-1830 Dragutin Petričević-Horvat, 1892-1925 Koloman Petričević-Horvat.

Izvorni tekst: barun Miklós Milványi Csesznegi http://bogjejedan.blogspot.com/; © Miklós Milványi Csesznegi


Iz Deklarcije američkih kongregacija udruženih u unitarijansko univerzalistički savez (Unitarian Universalist Association)

Tradicija življenja što je dijelimo potječe iz mnogih izvora:

  • izravno iskustvo transcendentne tajne i čudesnosti, prisutno u svim kulturama, a koje nas usmjerava duhovnoj obnovi i otvorenosti silama što stvaraju i održavaju život
  • riječi i djela muževa i žena što nas na proročki način pozivaju da se pravdom, suosjećajnošću i preobraženom snagom ljubavi suprotstavimo snagama i strukturama zla
  • mudrost religija svijeta što nas nadahnjuje u moralnom i duhovnom životu; židovska i kršćanska učenja koja nas pozivaju da odgovorimo Božjoj ljubavi ljubeći bližnje kao sebe same;
  • humanistička učenja što nas savjetuju da pripazimo na vodstvo razuma i znanstvena dostignuća te nas upozoravaju da se klonimo idolopoklonstva misli i duha
  • duhovna učenja ovozemaljskih tradicija koja slave sveti krug života i poučavaju nas da živimo u skladu s ritmovima prirode.


Zahvalni za religijski pluralizam što obogaćuje i oplemenjuje naše vjerovanje, potaknuti smo produbiti naše razumijevanje i proširiti naše vidike. Kao slobodne kongregacije ulazimo u ovaj savez, obećavajući jedni drugima uzajamno povjerenje i potporu.

Izvor: http://www.uua.org/aboutuua/principles.html

Ilustracija na početku članka: grb čeških unitarijanaca http://www.unitaria-praha.cz/