Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

Zajednica poljskih unitarijanaca najstarija je unitarijanska zajednica na svijetu. Kao i sve druge unitarijanske zajednice pluralistična je i demokratska. Djeluje u statusu (od države priznate) vjerske zajednice pod nazivom Kościół Unitariański (Unitarijanska crkva). Smatra se sljednicom reformirane kršćanske Crkve poljske braće (socinijanaca) iz sredine XVI. stoljeća. Prva skupština (sinoda) poljskih unitarijanaca održana je davne 1565. godine. Zajednica poljskih unitarijanaca djeluje u dvije kongregacije i ima osamdesetak članova i prijatelja. Tri su dominantne struje među današnjim poljskim unitarijancima: liberalno-kršćanska, humanistička i agnostička. Zajednica poljskih unitarijanaca izdaje tromjesečno glasilo "Wolna myśl Religijna" (Slobodna religijska misao).

Na svojoj web-stranici poljski unitarijanci imaju istaknute sljedeće rečenice iz predgovora Rakovskom katekizmu (I. izdanje 1605. godine, predgovor iz godine 1680):

"Izražavajući vlastita uvjerenja nikomu ništa ne namećemo. Izražavajući vlastita shvaćanja nikoga ni na što ne primoravamo. Neka svatko slobodno prosuđuje i ima vlastito mišljenje u stvarima vjere. Svi smo mi braća i nikome nisu dani vlast i gospodstvo nad savješću bližnjega."

U širem idejnom smislu Zajednica poljskih unitarijanaca vidi svoje korijene u neortodoksnoj evanđeoskoj ranokršćanskoj misli I.-IV. stoljeća, humanizmu i radikalnoj struji Reformacije XVI. stoljeća, vjerskom nonkonformizmu XVI.-XVII. stoljeća, liberalnoj teologiji XIX.-XX. stoljeća. Latinsku riječ "unitas", iz koje su izvedene riječi "unitarijanski", "unitarijanac" i "unitarijanstvo", poljski unitarijanci povezuju kako s vjerom u (striktno) jednoga jedinoga Boga tako i s recepcijom jednosti (jedinstvenosti) svijeta, u kojemu je - kao takvom - izvor i svakoga od nas. Značenje korijena riječi "unitarijanstvo" poljski unitarijanci dovode također u vezu s riječima Isusa iz Nazareta: "Da svi budu jedno"! (Ivan, 17,21).

Zajednica poljskih unitarijanaca temelji se na sljedećih 10 načela karakterističnih za većinu današnjih unitarijanskih zajednica:

1.  Vjera u jednoga Boga i jedan svijet
(s tim da nema dubljeg sukoba između religije i znanosti, svetoga i profanoga, jer sve ima svoj izvor u istoj stvarnosti Univerzuma)
2. Vjera u vrijednost i dostojanstvo svakoga čovjeka
(prema kojoj svaki čovjek ima pravo na život, slobodu i pravdu, s tim da je život čovjeka iznad svake ideologije i filozofije)
3. Vjera u slobodno ispovijedanje religije
(prema kojoj svaki čovjek ima pravo na vlastitu religiju, na otvoreno izražavanje svojih vjerskih uvjerenja i vjersko izjašnjavanje bez straha da zbog toga bude osuđen i progonjen)
4. Vjera u jednakopravnost različitih religija
(prema kojoj sve religije, bez obzira na vrijeme u kojem je koja religija nastala i kulturu iz koje je koja religija izrasla imaju vrijednost ne samo za svoje sljedbenike nego i za sve druge ljude koji ih žele razumjeti)
5. Vjera u autoritet ljudskog razuma i savjesti
(prema kojoj najviši arbitar u vjerskim pitanjima nisu dogme niti vjerski službenici, nego je to osobni izbor i odluka pojedinog čovjeka)
6. Vjera u neumorno traženje i propitivanje Istine
(prema kojoj slobodni i otvoreni razum i srce mogu dosegnuti vrijedne i veličanstvene spoznaje)
7. Vjera u moralnu vrijednost religije
(prema kojoj su dobra djela i angažman na dobro drugih ljudi prirodni rezultat dobre vjere)
8. Vjera u pokretačku snagu ljubavi
(prema kojoj je pravo na ljubav temeljno pravo u ljudskoj zajednici, i to u smislu skrbi za dobro drugih ljudi te da se nikome ne čini ništa nažao)
9. Vjera u demokratičnost
(koja podrazumijeva transparentnost javnog života, slobodne izbore, pravo na informaciju, kritiku i samoupravu)
10. Vjera u vrijednost vjerske zajednice
(koja omogućava članovima zajednice razmjenu iskustava, uzajamnu podršku i pomoć u težnji prema istini, slobodi i pravdi).


POKRET "POLJSKA BRAĆA"

Pokret "Poljska braća" izrastao je na neospornoj činjenici da Isus nije bio teolog koji bi nudio sustavno razrađeni vjerski nauk, a koji bi trebalo prihvatiti da bi se čovjek spasio. Isus je bio religiozno i društveno angažirani čovjek koji je bio uvjeren da je Bog duboko u srcu svakog čovjeka i da svatko tko toga postane svjestan može činiti čudesne stvari. Sebe je, doduše, doživljavao "jednim s Ocem", ali nije se smatrao Bogom. Svoju je zadaću vidio u temeljitoj transformaciji dotadašnje religioznosti od ceremonijalne, izvanjske prema individualnoj, unutrašnjoj, težeći istodobno temeljitim društvenim promjenama. Govorio je o novom čovjeku i o novom svijetu. Premda je vrijeme u kojem je Isus živio i javno djelovao bilo prijelomno doba u povijesti židovskog naroda i premda se taj prijelom dogodio, nije taj prijelom donio ono čemu je Isus težio. Na Isusovim riječima i djelima izgrađena je složena teologija, na Isusovoj mučeničkoj smrti zbog opiranja klerikalizmu u ime vjerske slobode, nasljednici, počevši od Pavla iz Tarza, izgradili su su nauk o Isusovoj žrtvi radi oslobođenja ljudi od iskonskog ljudskog grijeha. U izravni odnos čovjeka s Bogom ponovno su ušli posrednici. A Isusov je nauk, zapravo, bio tako jednostavan! Sam Isus je rekao: "Jedan je Bog. Ljubi ga svim srcem svojim, svom snagom svojom i svom mišlju svojom, a bližnjega kao samoga sebe. To je važnije od prinosa i žrtvi! Čini tako i živjet ćeš!" Jednostavne prispodobe temeljene na prirodnim pojavama i svakodnevnom životu, sažeto su izražavale Isusov svjetonazor, a sve je to bilo popraćeno njegovim životom u skladu s njegovim naukom te smjelim suprotstavljanjem svakovrsnoj zaostalosti.

Nakon što su na jednostavnom Isusovom nauku izgrađeni složeni teološki sustavi započeli su i dogmatski prijepori. Jedan od najžešćih bio je prijepor o tome je li Isus bio i čovjek i Bog ili je bio samo čovjek (umjesto da se više nastojalo oko primjene Isusovog jednostavnog i plemenitog nauka u realnom životu). Zbog nepreciznosti samih evanđelja i jedna i druga strana u prijeporu nalazila je u evanđeljima argumente za svoje stajalište. Ključne osobe u tom prijeporu bile su svećenik Arije (256-336) i biskup (patrijarh) Atanazije (295-373). Prema Ariju Isus je bio neobičan čovjek koji je zbog svojih zasluga uzdignut do božanskog dostojanstva, pri čemu on nije Bogu jednake nego samo slične biti, a prema Atanaziju - Isus je bio sam utjelovljeni Bog, u svojoj biti jednak Bogu. Prijepor je postao toliko žestok da je Rimskom carstvu prijetio građanski rat pa je car Konstantin sazvao 325. godine u Nikeji prvi kršćanski sabor na kojem je Arijevo shvaćanje bilo odbačeno te su definirani temelji dogme o Svetom trojstvu, definitivno proglašene na saborima u Carigradu 381. i Kalcedonu 451. godine. Doduše, tijekom nekoliko narednih stoljeća više-manje otvoreno, a zatim uglavnom tajno zbog straha od bespoštedne rimske inkvizicije, dio kršćana nije prihvaćao dogmu o Svetom trojstvu. Zanimljivo je da se tu dogmu nije usudila osporiti niti Reformacija XVI. stoljeća. Ipak, Reformacija je učinila Bibliju dostupnom svakome tko ju je bio u stanju čitati te je svatko tko je htio mogao i sam propitivati koliko su dogma o Svetom trojstvu kao i druge kršćanske dogme bile doista utemeljene u Bibliji.

U svemu je značajnu ulogu imao i renesansni humanistički pokret koji je, pod utjecajem slobodne i kritičke helenske misli, poticao kritičko i nezavisno mišljenje, oslanjajući se više na čovjekov razum, nego na tzv. objavu, dogme i navodna čuda. U tom kontekstu najprije je dovedena u pitanje dogma o Svetom trojstvu. Velik broj humanista u zemlji koja je doživjela naročiti procvat humanizma - Italiji - pripadao je tajnim antitrinitarijanskim krugovima. Mnogi od tih humanista su otkriveni od strane inkvizicije te su svoje slobodoumlje platili glavom. Neki su se uspjeli skloniti u Švicarsku, ali su ih i ondje počeli proganjati. Slavni španjolski humanist-antitrinitarijanac Miguel de Serveto bio je nastojanjem samog Kalvina, jednog od prvaka Reformacije, 1553. godine u Ženevi spaljen na lomači. Slobodoumni humanisti-antitrinitarijanci tada su našli utočište u Poljskoj, kao jednoj od u to vrijeme najslobodnijih europskih zemalja. Varšavski ustav iz godine 1573. jamčio je svima slobodu savjesti i vjeroispovijesti.

Pokret "Poljska braća" razvio se (u početku pod nazivom "arijanci)" u Poljskoj kralja Zygmunta Staroga. Kraljica je bila Talijanka Bona, a njen liječnik Blandrata bio je tajno član antitrinitarijanskog pokreta. Upravo zahvaljujući kraljičinom liječniku mnogi u Italiji progonjeni humanisti-antitrinitarijanci našli su utočište u Poljskoj. Za svoja vjerska uvjerenja Blandrata je pridobio prvog pastora evangeličke zajednice u Krakovu - Grzegorza Pawła, koji je postao utemeljiteljem pokreta "Poljska braća". Prva zajednica pokreta "Poljska braća" utemeljena je 16. listopada 1562. godine kada je u krakovskoj kalvinističkoj zajednici došlo do raskola. Na čelu ortodoksnih kalvinista bio je pastor Sarnicki, a pastor Grzegorz Paweł predvodio je novi smjer. Napisao je veliki broj otvorenih pisama u prilog novoga smjera i pokret se ubrzo proširio cijelom Poljskom. Nove ideje prihvatili su i mnogi plemići, građani, ponegdje i puk. Podršku novom pokretu dali su i moćni ljudi poput Mikołaja Czarnog Radziwiłła te Jana Kiszke, što je pokretu omogućilo daljnji razvoj. Pokret je doživio naročit procvat u Rakovu (poljski: Raków), gdje je utemeljena Rakovska akademija. Rakovska akademija je ubrzo postala slavna u cijeloj Europi. Na tu akademiju dolazili su studirati i mnogi mladi ljudi iz drugih zemalja.* U gradu je utemeljena tiskara iz koje su se tiskani tekstovi s idejama pokreta "Poljska braća" širili Europom.

Pokretu "Poljska braća" pogodovalo je više čimbenika. Jedan od njih bila je Reformacija (od koje je pokret "Poljska braća" preuzeo Bibliju kao temelj nauka i života). Drugi je važan čimbenik bio humanizam (od kojeg je pokret "Poljska braća" preuzeo razumski pristup religijskim pitanjima, uključujući i samu Bibliju. To je pokret "Poljska braća" razlikovalo od Reformacije koja je Bibliju uzimala dogmatski, pri čemu je davala prednost nauku Pavla iz Tarza dok su "Poljska braća" davala prednost izvornom Isusovom nauku (kako je zabilježen u evanđeljima), naročito njegovom čuvenom Govoru na gori (Matej 5,1-12) koji, između ostaloga, predstavlja apel za pravednije društvo temeljeno na ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku.

Djelomično je upravo na idejama Govora na gori izrastao anabaptistički pokret koji je zahtijevao radikalne društvene promjene s ciljem izgradnje kraljevstva Božjega na zemlji. Anabaptisti su zahtijevali društvenu jednakost, gotovo do komunističkog ideala. Odbacivali su krštenje djece, smatrajući ispravnim isključivo krštenje odraslih ljudi. Na tim je idejama izrastao i pokret "Moravska braća", s kojim je pokret "Poljska braća" bio neko vrijeme u vezi, premda su se ta dva pokreta ubrzo razišla zbog drugih idejnih razlika među njima. Ipak, pokret "Poljska braća" djelomično je usvojio, upravo zahvaljujući toj vezi, pravilo da se krste odrasli članovi pokreta (doduše, s vremenom se u pokretu "Poljska braća", pod utjecajem racionalističkog stajališta, u tom smislu dopuštala sloboda izbora jer se čovjekovo spasenje nije više vidjelo u ovisnosti ni o kojem izvanjskom obredu).

Treći važan čimbenik, koji je prema nekim presudno djelovao na razvoj pokreta "Poljska braća", bio je narodnosni čimbenik - individualistička poljska narav i - tadašnji - vrlo tolerantni poljski ustav. Pokret "Poljska braća" predstavljao je u tom smislu poljsku obnovu kršćanstva, dublju i ljepšu od drugih pokreta obnove kršćanstva u ondašnjoj Europi, obzirom da je nisu karakterizirali ortodoksnost i netolerantnost kao u nekim drugim europskim zemljama. U prvih 40 godina, tj. do 1600. godine pokret "Poljska braća" nije bio jedinstven. Najbliži nauku Arija bio je Stanisław Farnowski, najbliži anabaptizmu, ali pod snažnim utjecajem humanizma, bili su Grzegorz Paweł, Piotr Gielski (koji je zbog svojih pacifističkih uvjerenja nosio drveni mač umjesto željeznog) te Marcin Czehowic i Jan Niemojewski. Jan Niemojewski je bio uspostavio vlastiti sud kako ne bi bile izvršavane u to vrijeme uobičajene okrutne kazne, oslobodio je dvadesetak svojih kmetova, razdijelio je imetak siromašnima i utemeljio je, između nekoliko drugih, zajednicu u Lublinu koja je doživjela pravi procvat. Zajednice što ih je on vodio naglašavale su važnost ljubavi prema bližnjima, društvenu pravednost, pacifizam, dobrotvorstvo širih razmjera. U tim je zajednicama bila vrlo važna moralna disciplina. Kršteni su samo odrasli ljudi. Najbliži humanizmu bio je u pokretu "Poljska braća" toga vremena Szymon Budny zahvaljujući kojemu su osnovane mnoge zajednice u Litvi. Bio je dobar poznavatelj hebrejskog i starogrčkog jezika te je preveo cijelu Bibliju s izvornika na poljski jezik. U biblicistici došao je do nekih spoznaja koje su znanstveno priznate tek 300 godina kasnije. Živeći u Litvi, koja je bila na nižem razvojnom stupnju nego ostatak kraljevine Poljske i koja je bila izložena upadima osvajača, nije bio sklon radikalnom pacifizmu te je odobravao oružanu obranu. Nije bio niti radikalni protivnik kmetstva, ali je zahtijevao što čovječniji odnos prema kmetovima. Odobravao je i oštre kazne kada je to nalazio nužnim. Općenito, bio je nekako skloniji Starom zavjetu na kojem je sve to bilo lakše temeljiti, nego Novom zavjetu. Njegove pristalice nazivali su "judaizanti". Učio je da se treba moliti isključivo Bogu (kako je to činio i Isus, započinjući svoju molitvu riječima "Oče naš"), a ne i Isusu.

Isto je tvrdio i Davidis koji je utemeljio reformiranu zajednicu u Transilvaniji. On je tvrdio da Isus nije postojao prije vremena i da je bio samo čovjek nadahnut Božjim duhom. Premda mnogi u pokretu "Poljska braća" nisu dijelili sva shvaćanja Szymona Budnog držeći da neka od njih nisu u skladu s evanđeljima, polemike bi se završavale međusobnim isprikama zbog oštrih riječi uz uvažavanje odluke da svatko ostane pri vlastitom uvjerenju s pravom da se svačije uvjerenje poštuje. Tako nešto u ono vrijeme bilo je rijetkost u Europi u kojoj su posvuda gorjeli "heretici" na lomačama. Doduše, zbog društvenih shvaćanja većine članova pokreta temeljenih striktno na evanđeljima, Szymon Budny je bio isključen iz pokreta "Poljska braća", a imao je i nekih ljutih protivnika među nekolicinom članova pokreta te ga je čak krakovski ljekarnik Ronemberg usmrtio. Pomalo kaotično i prilično napeto stanje u pokretu iskoristili su katolički i evangelički protivnici te su pojačali svoje napade na pokret. Pokret se, međutim oporavio, zahvaljujući talijanskom humanistu i teologu Faustu Sozziniju (1539-1604). Sozzini je bio izvrstan poznavatelj Biblije, ukazivao je na to da Biblija nije jedinstvena u svim pitanjima te da Isusove riječi ne treba shvaćati dogmatski jer je takav je bio i stav samog Isusa. Za Isusa je u prvom planu bio život. Pod utjecajem Sozzinija duh međusobnog razumijevanja i tolerancije ponovno je zavladao pokretom, čak dublje i više nego prije. Djelujuči i u Poljskoj i u Transilvaniji, Sozzini je u Poljskoj utemeljio duhovni seminar u kojem su bili odgajani novi članovi pokreta "Poljska braća". Pokret "Poljska braća" doživio je u to vrijeme najveći uspjeh, a članove pokreta "Poljska braća" u inozemstvu su počeli nazivati "socinijancima".

Mnogo je u humanističkom pravcu za pokret "Poljska braća" učinio Andrzej Frycz Modrzewski koji se zauzeo za napredno uređenje odnosa između države i crkve. Osobno, kao istaknuti humanist, nije pristupio pokretu jer je pokret još bio u sazrijevanju. Ali u svom djelu "Silvae" Andrzej Frycz Modrzewski branio je antitrinitarijanska i reformacijska shvaćanja. Zasigurno bi nakon nekog vremena pristupio pokretu da nije rano umro.

Razdoblje od 1600. do 1660. godine donijelo na najveći procvat pokreta "Poljska braća". Tada već jedinstvenom pokretu, i u moralnom i znanstvenom pogledu na visokoj razini, počele su pristupati mnoge istaknute osobe iz Poljske ali i iz inozemstva. Što se Poljske tiče treba svakako spomenuti Hieronima Moskorzowskog, Waclawa Potockog i Samuela Przypkowskog.

Hieronim Moskorzowski imao je ulogu sličnu ulozi Jana Nimojewskog u ranoj fazi pokreta. Bio je ugledni zastupnik u poljskom saboru (sejmu), vrlo obrazovan kako u teologiji tako i u medicini i kemiji. Karakterizirale su ga duboka religioznost, velika plemenitost ali i jednostavnost, neobična dobrota i širokogrudnost, veliko domoljublje. Osobnim životom svjedočio je svoja uvjerenja. Dolazili su mu u posjet članovi pokreta iz Poljske i iz inozemstva. Svojim perom ne jednom je branio članove pokreta pred isusovcima (jezuitima) kao najljućim protivnicima pokreta "Poljska braća". Angažirao se u pripremi Rakovskog katekizma, za koji je napisao i predgovor. Kao predložak tom katekizmu uzet je katekizam iz 1574. godine. Na pripremi Rakovskog katekizma angažirao se i Fausto Sozzini ali ga je smrt 1604. godine u tom poslu prekinula. Sinoda je povjerila dovršenje katekizma Hieronimu Moskorzowskom i Walentu Szmalcowu. Katekizam je bio dovršen i izdan 1605. godine na poljskom jeziku, a 1609. godine i na latinskom jeziku. Zatim je bio prevođen na niz europskih jezika. Od jednih je bio hvaljen, a od drugih oštro napadan i čak javno spaljivan (npr. u Londonu po nalogu engleskog kralja iako je pokret u Engleskoj imao brojne pristaše i među anglikanskim teolozima).

Nakon smrti Moskorzowskog u obranu pokreta "Poljska braća" stao je Waclaw Potocki, najveći poljski epski pjesnik XVII. stoljeća. Neki tekstovi Waclawa Potockog još uvijek se koriste u borbi protiv klerikalizma. Samuel Przypkowski je bio svjedokom sve opasnijeg huškanja naroda protiv mirnog pokreta "Poljska braća" od strane katoličkog klera. Često se laćao pera kako bi branio pokret. Netolerantnost naziva "španjolskom zarazom i bolešću" jer je isusovački red utemeljen u Španjolskoj. Vjerski progoni pravoslavnih koji nisu htjeli prihvatiti uniju s Rimom doveli su do ustanaka Kozaka i slabljenja Poljske. Dok je prema Katoličkoj crkvi država (kao mjesec) imala biti služavkom Crkvi (kao suncu), dok je čak i prema Kalvinu država trebala biti u službi Crkve, Luther je smatrao da država treba brinuti za Crkvu i da svjetovna vlast treba biti nad Crkvom. No, Luterov koncept rezultirao je primjenom načela "čiji teritorij, njegova i religija", odnosno nametanjem vjere građanima od strane države. Przypkowski je zagovarao razdvojenost i skladan odnos države i Crkve prema Isusovom načelu "Caru carevo, a Bogu božje!" Pri tome nitko nikome niti bi trebao biti nadređen niti podređen. Na državi je da jamči svim svojim stanovnicima slobodu savjesti. U nadležnosti države treba biti sve što je važno za unutrašnji red (ponajprije sudstvo) te za vanjsku sigurnost (vojska), dok je bit religije, prema Przypkowskom, u vjeri u Boga, u vjeri u besmrtnost i u zapovijedi ljubavi. Tko je u tim okvirima taj, prema Przypkowskom, ne može biti heretik, ma koliko drugačije mišljenje imao od mišljenja većine, a svako vjersko uvjerenje treba poštivati. Mudri stav Przypkowskog bio je, međutim, grubo negiran u mnogim zemljama Europe, a i Poljska je uskoro krenula istim putem te je Przypkowski umro 1670. godine u izgnanstvu u istočnoj Pruskoj.

U inozemstvu utjecaj pokreta "Poljska braća" širio se s knjigama koje su iz poljske luke Gdańsk dospijevale brodovima - zajedno s drugom robom - u Nizozemsku. Iz Nizozemske te su se knjige širile i u druge zemlje. Pokret je, doduše u tajnosti, imao pristalica na njemačkim sveučilištima, naročito u Altdorfu kraj Norymberga, odakle su bili i neki profesori na Rakovskoj akademiji (dok ta altdorfska skupina nije bila otkrivena). Među prvim inozemnim pristašama pokreta bio je i Francuz Statorius koji se polonizirao te je utemeljio uglednu gimnaziju u gradu Pińczów i čak izdao prvu poljsku gramatiku 1569. godine. Od Nijemaca svakako treba spomenuti Jana Crella čija je obitelj kasnije dugo služila stvari pokreta, naročito u Engleskoj, s tim da su dva člana te obitelji dospjela na američki kontinent kao prvi "arijanci". Rakov je postao je za pokret "Poljska braća" gotovo isto što i Rim za katolike, Ženeva za kalviniste ili Wittenberg za luterane. Mjesto je doživio i gospodarski procvat u obrtima i trgovini zahvaljujući mnogima koji su u njemu našli utočište pred progonima u drugim zemljama. No, nije to dugo trajalo. Poljski sabor je odlučio je da se Rakov uništi. Brzi procvat Reformacije u Poljskoj ozbiljno je zabrinuo Katoličku crkvu te je naveo kardinala Hozjusza da 1564. godine dovede u Poljsku isusovce i povjeri im vođenje brojnih učilišta. Isusovci su na sve načine poticali javno mnijenje, uključujući mladež, protiv novih vjerskih tendencija, naročito protiv pokreta "Poljska braća". Započeli su napadi na nekatoličke crkve, njihovo rušenje, čak i oskrnjivanje nekatoličkih grobova. Saboru je lažno prijavljeno da su dva studenta Rakovske akademije, navodno, gađala kamenjem raspelo uz cestu te je traženo uništenje Rakova. Sucu je onemogućeno da osobno dođe i uvjeri se u lažnost optužbe. Pogažen je poljski ustav i naređeno je da se središte pokreta "Poljska braća" uništi.

Mnogi članovi pokreta "Poljska braća" sklonili su se kod Niemiricza u mjesta Beresteczko i Kisielin u Ukrajini, gdje je znatan dio stanovnika, vidjevši način života članova pokreta , pristupio pokretu. Međutim, već 1644. godine sud naređuje gašenje svih zajednica pokreta "Poljska braća". Posvuda u Poljskoj započelo je nemilosrdno uništavanje zajednica "Poljske braće", organizirani su pogromi u području Karpata. Sabor je pred članove pokreta postavio zahtjev da ili prijeđu na katolicizam ili ostave imanja i napuste zemlju. Godine 1660. veći dio pripadnika pokreta "Poljska braća" odlučuje se na napuštanje zemlje. Dio je pripadnika pokreta otišao na jug, u mađarske krajeve, zadržavši se na neko vrijeme u Transilvaniji gdje je otprije postojala arijanska crkva s kojom je pokret "Poljska braća" imao dobre odnose. Drugi je dio pripadnika pokreta krenuo put istočnih njemačkih krajeva kako bi ostao blizu Poljske, ali ni tu nije vladala tolerancija te su se selili iz mjesta u mjesto dok se nisu trajnije zadržali u Nizozemskoj. Pri tome su im posebno pomagali Stanisław Lubieniecki koji je imao odlične diplomatske veze u inozemstvu (otrovali su ga, zajedno s njegove dvije kćeri, neprijatelji pokreta "Poljska braća") te Andrzej Wiszowaty, unuk Fausta Sozzinija. Andrzej Wiszowaty, sam odličnoga obrazovanja stečenoga u Poljskoj i u inozemstvu, posjećivao je i tješio progonjene članove pokreta, štoviše otišao je u progonstvo zajedno s njima (s vremena na vrijeme vraćajući se u Poljsku kako bi hrabrio one koji su ostali u Poljskoj te se ondje skrivali). Naposljetku ostaje u Amsterdamu, gdje izdaje djelo "Religio Rationalis" (Razumna religija) te zbirku najznačajnijih spisa pokreta "Poljska braća" pod nazivom "Bibliotheca Fratrum Polonorum".

Djelo "Religio Rationalis" je bilo posljednje značajnije djelo pokreta "Poljska braća". Djelo je karakteristično za religioznost koja se, za razliku od religioznosti drugih vjerskih zajednica, nije temeljila na, navodnoj, božanskoj objavi, odnosno na Bibliji i crkvenoj tradiciji, nego na čovjekovom razumu. Rijetki su u povijesti religije primjeri religioznosti koja je sadržavala nešto mističnih elemenata, ali povezanih trezvenom razboritošću (razumnošću). Amsterdam je tada bio središte filozofske misli. U njemu je djelovao veliki filozof Baruch de Spinoza. Spinoza je bio pod snažnim utjecajem ideja pokreta "Poljska braća". On je bio tvorac panteističkog filozofsko-religioznog učenja koje Boga poistovjećuje s prirodom. Zajedno s drugim filozofom Renéom Descartesom (Cartesiusom) naglašavao je važnost razuma u duhovnom životu čovjeka, isto što je na religijskom području činio pokret "Poljska braća". Sve je to položilo temelje novovjekom načinu mišljenja i življenja. Epoha Prosvjetiteljstva i Francuska revolucija sa svojim idealima "slobode, jednakosti, bratstva" bili su prirodan slijed tijeka stvari. Iz Francuske ti su ideali - ponovno - došli u Poljsku, ali nakon što su bili iz zemlje izgnani. Njihov rezultat je čuveni Poljski ustav od 3. svibnja. U tom se Poljskom ustavu mogu prepoznati mnogi politički, društveni i vjerski ideali pokreta "Poljska braća". Ali, bilo je to prekasno da se narodni duh, zatrovan višestoljetnim klerikalizmom, ozdravi.

Nakon što je pokret "Poljska braća" bio iz Poljske protjeran, klerikalizam više nije ondje imao ozbiljnijeg protivnika. Imao je puni monopol u zemlji. U trenutku raspada Poljske trećina zemlje bila je u rukama klera, u rukama klera bilo je gotovo cjelokupno obrazovanje naroda. O kakvom se obrazovanju radilo pokazuju umjesto dublje religioznosti - plitka ceremonijalnost, praznovjerje i fanatičnost, pijanstvo, nepoštivanje tuđe imovine, ugnjetavanje građanstva i seljaštva, zaostalost, dezintegracija društva. Dok su neki drugi dijelovi Europe na svim poljima napredovali, Poljska je počela nazadovati, sve do svog raspada. Na vrhuncu svoje snage bila je - u XVI. stoljeću!

Ipak, pokret "Poljska braća" nije nestao. Velikim djelom upravo iz tog pokreta izrasla je današnja svjetska unitarijanska zajednica, kao najnaprednija vjerska zajednica. Naziv "unitarijanci" prvi se put spominje u Transilvaniji gdje je djelovala i još uvijek djeluje vjerska zajednica identična pokretu "Poljska braća". Naziv "unitarijanska" dobila je ta zajednica 1638. godine, ističući time vjerovanje u jednog Boga (Oca). Pokret "Poljska braća" od samog je početka bio u intenzivnoj vezi s tom zajednicom. Dio pripadnika pokreta "Poljska braća" u toj je zajednici našao utočište pred progonima te je prihvatio naziv te zajednice, kao i mnogi drugi pripadnici pokreta "Poljska braća" koji su se raspršili brojnim zemljama. Dio pripadnika pokreta "Poljska braća" prihvatio je novi naziv i zato što je bio latinski pa je mnogima izvan Poljske bio prihvatljiviji. Istodobno, to je bio i izraz želje pripadnika pokreta "Poljska braća" da sve religije budu jedno (prema Isusovim riječima "Da svi budu jedno!"), čemu je dogma da je Isus Bog u slučaju drugih monoteističkih religija bila značajna prepreka.

Pod novim nazivom pripadnici pokreta "Poljska braća" nastavili su, dakle, djelovati izvan Poljske (što su, uostalom, činili od svojih početaka). U "Savezu naprednog kršćanstva i vjerske slobode" sa sjedištem u Hagu (Nizozemska) okupljene su brojne vjerske zajednice s ukupno više milijuna članova. Mjesne unitarijanske vjerske zajednice djeluju u mnogim zemljama, pri čemu je svaka zajednica samostalna i neovisna. Može se pri tome reći da ih sve povezuju četiri temeljna načela: 1) sloboda misli, 2) racionalizam, 3) tolerancija, 4) društvena angažiranost. Na Svjetskom unitarijanskom skupu u Oxfordu 1937. godine sudjelovali su i predstavnici pokreta "Poljska braća", te su bili posebno srdačno pozdravljeni jer je neprijeporno da je svjetska unitarijanska zajednica dobrim dijelom izrasla iz pokreta "Poljska braća"

Izvor: Karol Grycz-Śmiłowski "Bracia Polscy: Arianie-Unitarianie", Zarys dziejów, Jednota Braci Polskich, Kraków 1977.
Ilustracija: http://bracia-polscy-poznan.blog.onet.pl/Sowieckie-Prusy-Wschodnie,2,ID478507562,RS1,n