Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

"Moja je majka bila vjernica, moj je otac bio ateist. U djetinjstvu sam vjerovao u Boga i besmrtnost duše, onako kako o tome uči vjera koju sam primio od rođenja. Ne sjećam se točno u kojoj sam godini života vjeru izgubio, ali se sjećam da sam najviši stupanj nevjere dostigao u dobi 15-16 godina. Bilo je to najburnije razdoblje u mom životu. Sav je život u mojim očima bio izgubio svaki smisao i vrijednost. S prezirom sam gledao na sebe samog i na druge ljude, vidjevši u sebi i u njima tek besmisleni komadić mesa, koji je nastao tko zna zbog čega i radi čega, koji će u vječnosti postojati manje od jedne sekunde, uskoro će zauvijek istrunuti, te se u sljedećim beskrajnim milijunima i milijardama godina neće više nikada ponovno pojaviti. Zašto živim, zašto učim, zašto radim, zašto volim? Ta tako je besmislen, smiješan... A onda sam osjetio, da možda smrt nije kraj...; da postoje stanoviti zakoni u prirodi...; da me nešto vodi velikome cilju..."

Ludwik Lazar Zamenhof (1859-1917) rodio se u Białystoku (gradu u sjeveroistočnoj Poljskoj, koja je u to vrijeme bila u sastavu Ruskog Carstva). Po zanimanju je bio liječnik. Godine 1887 izdao je knjižicu "Međunarodni jezik", pod pseudonimom dr. Esperanto ("doktor koji se nada"), prema kome je poslije nazvan međunarodni jezik opisan u knjižici. Godine 1901, pod latinskim pseudonimom Homo Sum ("Čovjek sam") L. L. Zamenhof je objavio knjižicu "Hilelizam", prvu verziju projekta, koji je imao za cilj premošćivanje ne samo jezičnih (pomoću neutralnog međunarodnog jezika), nego i svjetonazorskih barijera između ljudi rođenih, raslih i odgajanih u različitim vjerskosvjetonazorskim tradicijama.

Knjižica je bila namijenjen (židovskim) sunarodnjacima L. L. Zamenhofa, za koje je autor pretpostavljao da će prvi prihvatiti projekt. Prakticirajući hilelizam kao univerzalno prihvatljiv racionalni, neutralni pogled na život i svijet, njegovi sunarodnjaci bi oduševili za stvar druge ljude (narode) u svijetu (slično kako je to bio slučaj s kršćanstvom). Međutim, od malobrojnih sunarodnjaka L. L. Zamenhofa, koji su imali mogućnost upoznati se s knjižicom (odmah po njenom izlasku iz tiska izdavač je bankrotirao te je knjižica ostala nekoliko godina nedostupna) samo ih je nekoliko pokazalo stanovito zanimanje za projekt. Godine 1906. Zamenhof je objavio (ovoga puta na esperantu) drugu verziju hilelizma (uskoro pod novim imenom - homaranizam). Homaranizam (od esperantskih riječi "homaro" ljudski rod, čovječanstvo i "ano" član, pripadnik) je smjerao ne samo izgradnji univerzalnog, neutralnog, humanističkog pogleda na život i svijet, nego - čak u prvom redu - što pravednije rješenje etničkih problema među različitim etničkim zajednicama.

Godine 1912 L. L. Zamenhof je odustao od vodeće uloge u svjetskom esperantskom pokretu te se u potpunosti posvetio homaranizmu. Počeo je pripremati I. homaranistički kongres, koji se, prema planu, trebao održati u neutralnoj Švicarskoj. Ali, izbio je I. svjetski rat i kongres nije bio održan. Zamenhof je nastavio raditi na projektu, tražeći njegov što prikladniji oblik, ali su njegovi napori bili prekinuti njegovom skorašnjom smrću. Nedugo prije smrti uspio je završiti prijevod Biblije (Stari Zavjet) na esperanto. Posljednje njegove misli, koje su ostale zapisane na njegovom pisaćem stolu, bile su religijsko-etičke, u smislu univerzalne religioznosti.

Posljednje riječi L. L. Zamenhofa

L. L. Zamenhof je umro 14. travnja 1917. godine. Na njegovom pisaćem stolu ostale se četiri stranice, sa, između ostalih, sljedećim rečenicama, kao skicom za članak o Bogu i besmrtnosti.

"Sve što sam pisao, nije se rodilo u mojoj glavi sada, nego prije četrdeset godina, kada sam bio u dobi 16-18 godina; unatoč tome što sam od tada mnogo razmišljao te čitao različita znanstvena i filozofska djela, moje tadašnje misli o  Bogu i besmrtnosti, gotovo da se nisu promijenile. Dok ću zbog toga u znanstvenim krugovima izgubiti svaki ugled, u krugovima religioznim ne mogu računati ni na kakve simpatije u smislu nadomjestka, vjerojatniji su napadi s te strane, jer je MOJA vjera posve drugačija od NJIHOVE... Bilo bi razboritije da sam šutio, ali nisam mogao."

Izvor: M. Boulton ZAMENHOF


HILELIZAM KAO UNIVERZALNA RELIGIJA

t e m e l j n a   n a č e l a :

  • Osjećamo i priznajemo postojanje najviše Moći, koja upravlja svijetom i tu moć nazivamo Bogom.
  • Svoje zakone Bog je ugradio u srce svakog čovjeka u obliku savjesti; stoga uvijek slijedi glas vlastite savjesti jer to je glas Božji koji nikada ne prestaje govoriti.
  • Bit svih zakona što nam ih je Bog dao izražava se pravilom: Odnosi se prema drugima onako, kako bi htio da se drugi odnose prema tebi, te ne čini nikada, niti javno niti tajno ništa za što ti unutrašnji glas kaže da se Bogu ne dopada.  Sve ostale vjerske pouke koje ikada čuješ od svojih učitelja i vođa a koje nisu sadržane u tri glavna pravila hilelizma samo su ljudske interpretacije i u religioznom smislu te obvezuju samo ako ti glas srca kaže da su ta tumačenja ispravna.


d o d a t n o   n a č e l o :

  • Svatko, tko želi pripadati Hilelističkoj crkvi, dužan je pridržavati se religioznih odredbi jedinstvene i zajedničke Hilelističke skupštine, s tim da su odredbe te skupštine obvezujuće samo za crkve i zajednice, dok privatne osobe obvezuju samo u njihovom odnosu s Crkvom; sve odluke Hilelističke skupštine koje se odnose na privatan život hilelista imaju karakter preporuka i nisu u tom smislu obvezujuće. Skupština treba voditi računa o tome da njena zadaća samo uređivati vjerske običaje i obrede, a ne i propisivati zakone.


n a p o m e n e :

  • Koliko god visoko stajao ljudski rod, ljude bez ikakve religioznosti poistovjećuje se s ljudima bez savjesti, bez načela, bez ideala.
  • Novi se svjetonazor može prihvatiti samo ako stoji na višem stupnju nego stari.
  • Svjetonazor izrastao na biblijskoj religijsko-etičkoj tradiciji po svojoj osnovnoj ideji predstavlja najviši i najgenijalniji proizvod ljudskog srca i uma.
  • Poganski su narodi mogli masovno prihvatiti kršćanstvo jer kršćanstvo nedvojbeno stoji na višem stupnju nego poganstvo.
  • Glavno načelo hilelističkog svjetonazora je još prije 2000 godina formulirao Hilel, te je taj nazor i dobio ime po njemu.
  • Hilelizmu može čiste savjesti pristupiti svaki čestiti čovjek, u kojem god tradicionalnom svjetonazoru bio odgojen.
  • Hilelizam ne sadrži ništa apriorno ili prilagođeno potrebama ovoga ili onoga naroda ili stranke.
  • Da bi hilelizam mogao biti doista općeprihvatljiv, on mora biti nacionalno i religijski neutralan.
  • Hilelizam nije u suprotnosti s osobnim pripadanjem, u punoj mjeri, ovoj ili onoj nacionalnoj zajednici.
  • Temelj hilelističkog pogleda na život i svijet su prirodni razum i prirodna religioznost, zajednički svim ljudima.
  • Hilelizam ne smije sadržavati ništa apriorno, kako ne bi postao neka mala sekta po ukusu ove ili one skupine ljudi, nego svjetonazor prihvatljiv svakome tko traži Istinu.
  • Obzirom da ne sadrži apriorne dogme, hilelistički svjetonazor nije u sukobu sa znanošću i slobodnim ljudskim mišljenjem.
  • Hilelistima je slobodno diskutirati i proučavati pitanja Božje opstojnosti, moralnosti, života i smrti.
  • Postojanje nama nedokučive Moći ne odbacuje niti ateist.
  • Hilelist-ateist može pod riječju Bog podrazumijevati prirodne sile i univerzalni moral.
  • Da se osobno bude hilelistom dovoljno je pridržavati se triju temeljnih načela u kojima se sastoji cjelokupna Hilelistička religija.
  • Hilelisti nalaze za shodno svom svjetonazoru pridati i stanovite izvanjske oblike, koji bi ih povezivali i podsjećali na bit njihova svjetonazora.
  • Izvanjski oblici hilelizma imaju zadaću stvarati toplo poetično ozračje u kojem će biti moguće predahnuti od hladne proze života, te snažiti hilelistički svjetonazor, temeljen na istinskom idealizmu i moralnosti.
  • Izvanjski oblici hilelističke religije imaju čisto ljudski karakter i pozvana je određivati zajednička Hilelistička skupština.


Prema izvoru: Гомо Сумъ ГИЛЛЕЛИЗМЪ 1901.

HILEL je bio reformator judaizma, koji se suprotstavio religijskom formalizmu. Davao je prednost logičkom interpretiranju Zakona (prvih 5 biblijskih knjiga). Hilel je dosljedno primjenjivao etičko načelo: "Što ne želiš da drugi čini tebi, ne čini niti ti drugome, sve ostalo su tumačenja ovoga; idi i uči!". Prema Hilelu svatko može i treba nastojati biti bolji. Za svoje vrijeme bio je vrlo svestrano obrazovan, a istodobno bio je jednostavan čovjek, pun razumijevanja prema drugim ljudima, vrlo tolerantan i čovjekoljubiv, dobrohotan prema pripadnicima drugih etničkih zajednica.

Izvori: (I)  Oleg Mandić LEKSIKON JUDAIZMA I KRŠĆANSTVA, "Matica hrvatska", Zagreb 1969. i  (II) TALMUD, izbor tekstova iz Talmuda, s komentarima E. Verbera, "BIGZ", Beograd 1990.