Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

Premda je moderni humanizam najčešće sekularan, vrlo često agnostički a nerijetko i ateistički, europski renesansni humanizam to nije bio. Ideal "humanitas", na kojemu je izrastao i temelji se autentični humanizam, ne podrazumijeva niti religioznost niti nereligioznost. Svi prvaci europskog renesansnog humanizma bili su religiozni (neki su bili kršćani, drugi su bili deisti, treći panteisti). I danas ima ljudi koji se smatraju i deklariraju uvjerenim humanistima, a religiozni su. U Projektu Humanitas, za razliku od većine današnjih humanističkih projekata u svijetu (uključujući svjetsku humanističku organizaciju International Humanist and Ethical Union), jedno s drugim (humanizam i religioznost) nije nespojivo. Što je, recimo, u glasovitoj Deklaraciji religija svijeta nespojivo s humanizmom?

Evo ključnog fragmenta iz te Deklaracije:

Mi smo žene i muškarci što se drže zapovijedi i običaja religija svijeta. Mi ističemo da je u religijskim naucima sadržana zajednička vrijednosna jezgra, koja predstavlja temelj za svjetsku etiku. Ta je istina već poznata, ali još treba biti oživljena srcem i djelima. Postoji neodbaciva, obvezatna norma za sva područja života, za obitelji i zajednice, za rase, nacije i religije. Postoje drevne smjernice za ljudsko ponašanje, koje se mogu naći u naucima svjetskih religija, a koje su uvjet za trajni svjetski poredak.

Mi poručujemo:

Dobrobit svakog od nas ovisna je o dobrobiti cjeline. Zato poštujemo zajedništvo živih bića, ljudi, životinja i biljaka, te se brinemo o očuvanju zemlje, zraka, vode i tla. Mi snosimo pojedinačnu odgovornost za sve što se čini. Sve naše odluke, radnje i propusti imaju posljedice. Trebamo se odnositi prema drugima onako, kako bismo htjeli da se drugi odnose prema nama. Obvezujemo se poštovati život i dostojanstvo, individualnost i različitost, kako bi se prema svakom čovjeku odnosilo ljudski - bez izuzetka. Trebamo prakticirati strpljenje i toleranciju. Trebamo biti u stanju oprostiti, učeći iz prošlosti, ali nikada ne dopuštajući da postanemo zatočenicima mržnje. Otvarajući jedni drugima srca, u interesu svjetskog zajedništva trebamo zakopati naše beznačajne prepirke, te prakticirati kulturu solidarnosti i međusobne povezanosti. Na cijeli ljudski rod gledamo kao na vlastitu obitelj. Trebamo težiti njegovanju prijateljstva i plemenitosti. Ne smijemo živjeti samo za sebe, nego trebamo biti na usluzi i drugima, te ne smijemo nikada zaboraviti djecu, starce, siromahe, patnike, invalide, izbjeglice i usamljene. Nitko neka ne bude nikada smatran ili tretiran kao građanin dugoga reda, ili bilo kako iskorištavan. Neka između muškarca i žene bude ravnopravno partnerstvo. Ne smijemo činiti nikakve seksualne nemoralnosti. Trebamo odbaciti sve oblike nadmoći i zloporabe. Obvezujemo se na kulturu nenasilja, poštovanja, pravde i mira. Nećemo nikoga ugnjetavati, činiti mu zlo, mučiti ga, oduzimati mu život, te ćemo odustati od nasilja kao sredstva za rješavanje sporova. Dužni smo težiti pravednom društvenom i gospodarskom poretku, u kojemu neka svaki čovjek ima jednaku šansu ostvariti svoje ljudske mogućnosti. Dužni smo govoriti istinu i djelovati sa suosjećanjem, korektno se odnoseći prema svima te izbjegavajući sve predrasude i mržnju. Ne smijemo krasti. Trebamo nastojati pobijediti sklonost za nadmoći, prestižom, novcem i potrošnjom, kako bismo izgradili pravedan i miran svijet. Zemlja se neće promijeniti, ako se ne promijeni svijest pojedinca. Obećavamo proširivati našu sposobnost razumijevanja disciplinirajući naš duh meditacijom, molitvom i pozitivnim mišljenjem. Bez rizika i spremnosti na žrtvu, ne može doći do korjenite promjene. Stoga se obvezujemo na ovu svjetsku etiku, na uzajamno razumijevanje (...)

Pozivamo sve ljude, bili religiozni ili ne, da čine jednako.

Chicago, 4. rujna 1993.


Iz časopisa za komparativnu religiju "Asisitlo", br. 15 (proljeće 1994), str. 4 © ASISTI (Christian Laverenne, F-09800 Balagué, France, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.) Preveo s esperanta: Mato Špekuljak

Sekularani humanizam, ukoliko je isključiv, zapravo prestaje biti autentičnim humanizmom jer nikakva isključivost s humanizmom ne bi smjela biti spojiva. Religija je izraz dubokih ljudskih potreba i toliko je utkana u civilizaciju i kulturu ljudskoga roda da se one bez nje ne mogu zamisliti. Dakako, i religija može biti isključiva, nerijetko to ova ili ona religija jest, ali tada je (ovisno o tome koliko je isključiva) više ili manje daleka od humanizma. Najčešći je slučaj da su isključivi i netolerantni samo pojedini vjernici i pojedine vjerničke skupine. Hrvatska humanistička tradicija, pa ni najistaknutiji živući hrvatski humanist akademik Ivan Supek, ne smatraju humanizam i religioznost nespojivima. Ivan Supek je, vjerojatno i zbog toga, zajedno s nekolicinom drugih istaknutih humanista našega vremena pokrenuo alternativnu međunarodnu humanističku organizaciju International League of Humanists, a hrvatski Projekt Humanitas iz istoga razloga odlučio je djelovati samostalno i neovisno o bilo kojoj humanističkoj organizaciji u svijetu, ostajući spremnim na suradnju sa svima koji se pozivaju na ideal "humanitas" ili im je taj ideal barem prihvatljiv.