Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

Marcus Antonius (Markantun) de Dominis (1560-1624), splitski nadbiskup, doktor teologije, kršćanski moralist, fizičar, prethodnik Galileja, rodom s otoka Raba (Hrvatska) jedan je od zaboravljenih graditelja novoga vijeka. Međutim, u sukobu papinstva i reformacije nije bilo lucidnijeg djela od desetsveščane "De Republica Ecclesiastica" (Crkvena država), koju je Dominis izdao pobjegavši iz papinskih zemalja i našavši kod engleskog kralja Jamesa I utočište pred inkvizicijom. Tih deset svezaka na latinskom jeziku bili su smatrani remek-djelom Reformacije. Dominis zagovara prvobitno kršćanstvo (u kojem su po sv. Ciprijanu kršćanske općine bile ravnopravne i samoupravne). Šest godina na Jamesovom dvoru otkrilo mu je i drugu stranu te je njegova epistola "Za mir među kršćanskim crkvama" bila natopljena obostranim razočarenjem. U Engleskoj glavna mu je briga bila izmirenje rimske i anglikanske crkve (pri čemu se oslanjao na umjerenjake na obje strane). Nakon šest godina Dominis se vratio u Rim, gdje je umro u tvrđavi Sant' Angelo, da bi ga nakon nekoliko mjeseci "Sanktum officium" osudio kao heretika i dao na lomači spaliti njegov leš zajedno s vrećom njegovih spisa. Dominisov san bila je ujedinjena i pacifizirana Europa, koja počiva na načelima uzajamne tolerancije i uvažavanja tradicionalnih razlika. Premda je Dominis pripadao Rimskom kršćanstvu, priznavao je i Grčkome jednaku valjanost. Kao posrednik u sukobu između austrijskog cara i protestantske unije (tridesetgodišnjem vjerskom ratu), branitelj ustava Mletačke republike protiv papinske svjetovne supremacije, posrednik u sporu između pape, Rudolfa Habsburškog i mletačkog dužda bio je šansa za mir u Europi, ali su taj mir svojeglavi vladari proigrali. "Sanctum officium" osudio ga je na lomaču. Sam je papa Urban VII, koji će deset godina kasnije predati inkviziciji svoga štićenika Galileja, nadzirao istragu nad utamničenim nadbiskupom. Osuda "prokletog buntovnika" Dominisa privukla je više svijeta nego ijedan takav slučaj prije i poslije. Isaac Newton uvrstio je splitskoga nadbiskupa među utemeljitelje nove optike.


NEKOLIKO MARKANTUNOVIH MISLI

  • Tko je svagdje, nije nigdje. (SP)
  • Opasno je biti po sredini između onih koji su u oštrom sukobu. (SP)
  • Isprazne vjerske nesuglasice uzrok su golemih meteža. (SP)
  • Izgrađujmo dogme naše vjere na prirodnom, stvarnom i jasnom, a ne na nategnutom značenju. (EM,93)
  • U Rimu se unosi u članke vjere vrlo mnogo onoga što nam Krist nikada nije odredio. (EM,90)
  • Benedikt IX, pomoću silnog novca postavljen na rimsku stolicu za papu kao dječak od deset godina i na zlu glasu zbog sramotna života, okaljao je tu stolicu. (EM,104)
  • Što da kažem o Sergiju III koji je papu Kristofora otjerao s rimske stolice, bacio u okove, morio zatvorom i naposljetku strpao u samostan jednako kao što je taj isti Kristofor bio istjerao s te stolice Leona V i sam se nametnuo za papu? (EM, 104)


Izvori: (I) Ivan Supek SPOZNAJA (SP), "Mladost" 1971. (str. 253-273) i  (II) "ENCYCLOPAEDIA MODERNA" (EM) 5-6/1967.