Ispis
Detalji: | Objavljeno: 01 Ožujak 2018

Dražan Gunjača rođen je 7. listopada 1958. u Sinju. Po završetku osnovnog školovanja u rodnome Sinju otišao je u vojne škole u Split. Desetak je godina bio oficir Jugoslavenske ratne mornarice. Diplomiravši, u međuvremenu, na Pravnom fakultetu u Rijeci, napustio je JNA te nakon toga radi samostalno kao odvjetnik u Puli. Autor je brojnih antiratnih djela, od kojih su najpoznatiji roman "Balkanski rastanci" i drama "Balkanski rulet". Roman "Balkanski rastanci objavljen je u Italiji, Njemačkoj, SAD-u, Australiji, Bosni i Hercegovini i Srbiji. U Italiji je roman nagrađen na dva međunarodna literarna natječaja:  PREMIO SATYAGRAHA 2002. na temu "mir" i PREMIO INTERNAZIONALE ANGUILLARA SABAZIA CITTA D'ARTE 2004. Drama "Balkanski rulet" objavljena je, do sada, u Italiji, Njemačkoj i SAD-u. Drama "Balkanski rulet" je do sada osvojila više od dvadesetak nagrada, uključujući plaketu Europskog parlamenta na natječaju PREMIO INTERNAZIONALE ANGUILLARA SABAZIA CITTA D'ARTE 2003, nagradu za kazalište na natječajima ILI VIAGGIO INTINITO 2003, PREMIO CARVER 2003, PREMIO LETTERARIO TRIESTE - SCRITTURE DI FRONTIERA 2003, PREMIO EUROPEO "VIA FRANCIGENA" 2004. te niz drugih nagrada. Nagrađivan je i za kratke priče (eseje) i pjesme. Među prvima je koji su podržali hrvatski Projekt Humanitas.

I Z B O R  I Z  T E K S T O V A

N a p o m e n a : Svaka misao, izvučena iz svog konteksta, može se tumačiti na sto načina, pa se tako mogu tumačiti i ove misli iz mojih djela. U nadi da na ovu stranicu dolaze ljudi dobre volje, svima koje zainteresiraju neke od misli na stranici, toplo preporučam da pročitaju i djelo iz kojeg one potječu. Naime, ignoriranje mi je prihvatljivo, ali bih svakako želio izbjeći moguće pogrešno tumačenje neke od misli. O svakom, pak, tumačenju bilo kojeg mojeg djela u njegovoj cijelosti voljan sam raspravljati. Bilo to tumačenje pozitivno ili negativno. Hvala! Dražan Gunjača

"Zar ljudi ne vide očiglednu tragediju u koju srljaju, zar je moraju doživjeti da bi bili svjesni njenog postojanja?"
(Dražan Gunjača "Balkanski akvarel", Pula 2004.)

“Uvijek sam sebe frapiram kad se sjetim svojih prijeratnih razmišljanja o mogućem ratu na Balkanu. Ni ja ni mnogi oko mene takvu mogućnost nismo niti hipotetički mogli akceptirati. A desilo se. Odjednom. S nevjerojatnom lakoćom. Rat je samo buknuo. Kao da je tinjao sve te godine i kao da je samo čekao da netko puhne u žeravicu. Te žeravice nismo bili svjesni. Zato sam sve ovo napisao. Nema trenutno zemlje na svijetu koja nema takvu žeravicu, samo je pitanje koliko je ima i da li je prepoznata. I to je najstrašnije saznanje koje nosim iz ovog rata. Svijest da nema zagarantiranog mira nigdje u svijetu ako se svakodnevno ne zalažemo za njega."

(Iz intervjua objavljenog na talijanskom web-siteu: http://www.kaleidon.it/fara/html/interviste/drazan.html © Copyright Fara Editore, prijevod D. G.)

Anita

- Barba Robi, nemoj mi, molim te, pričati priče kao moja mama, kako je on na nebu, kako se morao žrtvovati za domovinu, ali da je i dalje uz mene. Zašto je on morao poginuti?
- Znaš, postoji Bog koji voli dobre ljude, a tvoj otac je bio jedan od najboljih koje sam poznavao. Ja sam siguran da postoji drugi svijet, da je tvoj otac sada tamo, konačno na miru, i da samo tebe gleda i pazi na tebe. Uvijek, svakog trenutka, danju i noću, uvijek je uz tebe. Domovina mu je oslobođena i on sada samo o tebi skrbi, da ti bude što bolje u životu. Ne smiješ patiti, ne smiješ plakati za njim jer će onda i njemu gore biti teško kad tebe vidi nesretnu. Zato misli na njega, misli na tatu koji te beskrajno voli, ali koji želi da budeš sretna jer samo tako će i on biti sretan. A ti želiš da bude sretan, zar ne?
- Želim - tiho prošapće ona.
- Eto, vidiš, tako treba. Samo tako onda ima smisao sve ono za što se on borio. Ako nisi sretna, onda on nije ništa napravio, znaš? - rekoh ja, dok sam se duboko u sebi pitao bi li Mario, da kojim slučajem može sada birati, izabrao put na kojem bi svoju kćerkicu više usrećio nego onaj koji je odabrao, koji mu je, na kraju krajeva, većim dijelom život nametnuo! (III, 58-59)


Sanjica

Dragi tata! Jučer nam je učiteljica rekla da napišemo jedno pismo onome koga najviše volimo. I da mu napišemo sve što mislimo, što bismo željeli. Ja sam joj rekla da tebe najviše volim, ali da si ti na nebu i da ne znam kako da ti to pismo pošaljem. Onda je učiteljica počela plakati. Meni je bilo žao, pa sam se setila da si mi rekao da sve za tebe mogu poslati čika Robiju u Pulu. I onda mi je ona rekla da napišem i pošaljem jer da je čika Robi sigurno dobar čovek, i da će on to tebi sigurno nekako poslati. Dragi tata! Strašno mi nedostaješ. Znaš, ima i ovdje djece koja nemaju stalno tate, ali im oni dolaze za Novu godinu. Meni je mama rekla da si ti stalno sa mnom, ali da nam ne možeš doći. Da si na nebu. Ja bih voljela da možeš doći, kao i druge tate. Samo za Novu godinu. Da tada budemo skupa. Da se igramo. Da me onako digneš visoko, da me nosiš. Znaš, onako kako si me nosio. I da se tako šećemo po celom gradu, da svi vide da i ja imam tatu. Najlepšeg tatu na svijetu... Eto, tata. Učiteljica je rekla da napišemo što bismo željeli u novoj godini. I da nije važno što ja ponekad govorim kao i ostala deca ovde, a ponekad onako kako smo pričali dok smo bili skupa. Prije rata. (III,222-223)

MALI IZBOR MISLI DRAŽANA GUNJAČE


Izvori: (I) Dražan Gunjača, BALKANSKI RULET,  "Libro", Pula 2002, (II) Dražan Gunjača, BALKANSKI RASTANCI,  "Libro", Pula 2002, (III) Dražan Gunjača, LJUBAV KAO KAZNA,  "Libro", Pula 2002. © Svako umnožavanje, fotokopiranje, reproduciranje isključivo uz pismeno dopuštenje Dražana Gunjače.

Fotografija: http://www.naklada-libro.net/GunjacaWeb/links.html