Ispis
Detalji: | Objavljeno: 01 Ožujak 2018

Johann Gottfried Herder (1774-1803) jedan je od najistaknutijih njemačkih mislilaca razdoblja prosvjetiteljstva. Vjerovao je u postupnu evoluciju ljudskog roda prema čovječnijem stanju. Bio je svjestan da ta evolucija ne teče glatko. Kultura evoluira čovjeka, ali ga i slabi blagostanjem. Velika postignuća znanosti i tehnike su dobra ako se koriste s dobrom namjerom, ali to često nije slučaj. Pod humanošću (čovječnošću) Herder je podrazumijevao slobodu, razboritost, plemenitost. Herder je vjerovao u besmrtnost, ali je istodobno bio duboko uvjeren da čovjek ima pravo na sreću već na ovom svijetu te da već ovdje treba ostvariti harmoničan razvoj vlastite osobnosti. Između različitih državnih ustrojstava Herder je davao prednost republici, ne zato što bi to bio idealan društveni poredak, nego zato što je to društveno uređenje najmanje loše. Herder nije bio europocentričan. Visoko je cijenio ulogu i neeuropskih naroda u evoluciji svjetske kulture i civilizacije. Religiju je shvaćao kao drevni element kulture, što se prirodno razvio. Herder je bio uvjeren da se samo posvemašnjim širenjem humanističkih ideja - sveopće pravde i čovječnosti - može doći do ako ne "vječnog mira", barem "što manjeg broja ratova".

HERDER O SVRSI ŽIVOTA


"Svrha je našeg ovozemaljskog života razvoj čovječnosti, te sve prizemne životne potrebe služe toj svrsi i k njoj vode. Ali, kako se rijetko taj cilj na zemlji ostvaruje! Moglo bi se zaključiti da je ili Stvoritelj počinio pogrešku, postaviviši pred nas čovječnost kao cilj, ili taj cilj prelazi granice našega ovozemljskog života, te je zemlja samo mjesto gdje se u čovječnosti vježbamo, pripremajući se za vječnost." (I,5,5)

MALI IZBOR MISLI JOHANNA GOTTFRIEDA HERDERA

Izvor: Иоганн Готфрид Гердер ИДЕИ К ФИЛОСОФИИ ИСТОРИИ ЧЕЛОВЕЧЕСТВА (naslov izvornika: Johan Gottfied Herder IDEEN ZUR PHILOSOPHIE DER GESCHICHTE DER MENSCHHEIT) "Наука", Москва 1977.