Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

Diogen iz Sinope (404-323 pr.K.) živio je vrlo skromno. Bos je hodao po snijegu. Spavao je u kaputu, nosio je sobom ranac s hranom, a svako mjesto mu je služilo za sve: i za jelo, i za spavanje, i za razgovor. Kasnije je u Atenskom državnom arhivu nabavio bačvu te je živio u njoj. Isticao je kako se ono što najviše vrijedi dobiva skoro besplatno, a da je najskuplje ono što najmanje vrijedi: tako se kipovi prodaju za tri tisuće bakeruša, a mjerica brašna za samo dva bakrena novčića. Nije propuštao ni jednu priliku da tjelesno što više očvrsne. Govorio je da se ništa u životu ne može postići bez vježbanja, te da je vježbanje u stanju pobijediti svaku prepreku. Prezirao je slavu i težio samo istini. Bio je omiljen među Atenjanima. Kada mu je neki mladić razbio bačvu u kojoj je živio, građani su istukli mladića, a Diogenu su dali drugu bačvu. U odgovorima na pitanja što su mu ih ljudi postavljali bio je nevjerojatno precizan u pogađanju biti stvari. Kad nekom prilikom nitko nije htio upustiti se se njim u ozbiljan razgovor, počeo je cvrkutati kao ptica, nakon čega se oko njega skupilo mnoštvo ljudi, te ih je on počeo grditi što na ovakve lakrdije dolaze s toliko žara, dok za ozbiljne stvari nemaju ni vremena ni želje. Govorio je da se ljudi među sobom natječu kako da jedan drugoga sruše i zgaze, dok se za vrlinu nitko ne otima. Lakomost je nazvao metropolom svega zla. Čudio se robovima koji (mirno) promatraju svoje gospodare kako se goste, a da ne ukradu ništa od njihova (raskošna) jela. Brak nije cijenio i držao je da djeca trebaju biti zajednička. Dionizijeve utakmice nazvao je velikim čudom za budale, a demagoge je nazvao slugama svjetine. Govorio je da sudbini suprotstavlja hrabrost, zakonu - prirodu, a strasti - razum. Ipak, tvrdio je da nije moguće upravljati državom bez zakona. Danju je palio svijeću i govorio da - traži čovjeka. Govorio je, također, da robovi služe svojim gospodarima, a ništavni ljudi - svojim strastima. Za odgoj (i obrazovanje) je govorio da je za mlade sredstvo za stjecanje umjerenosti, za stare - utjeha, za siromašne - bogatstvo, a za bogate - ukras. Nekog bogataša neznalicu nazvao je zlatnorunom ovcom. Za hetere je govorio da su kraljice kraljeva, jer mogu tražiti što god im padne na pamet. Uspoređivao ih je sa smrtonosnim napitkom, spravljenim s medom. Govorio je da provodi onakav život kakav je provodio Heraklo, ne cijeneći ništa više od slobode. Priča se da je umro u devedesetoj godini života.

IZ DIOGENOVA ŽIVOTA

  • Kad mu je netko dobacio: "Tebe su prognali Sinopljani", odgovorio je: "A ja sam njih osudio na ostanak."
  • Kad su mu predbacivali što je ranije falsificirao novac, rekao je: "Bilo je vrijeme kada sam bio kakav si ti sada; ali kakav sam ja sada, ti nikada nećeš biti."
  • Kad se sunčao u Kranionu, priđe mu (car) Aleksandar i reče: "Zatraži što god želiš!" Diogen mu odgovori: "Ne zaklanjaj mi sunce!"
  • Jednom je glasno viknuo: "Hej, ljudi!". Kada se narod na to okupio, stao ih je udarati štapom govoreći: "Pa zvao sam ljude, a ne ološ".
  • Nekom je prilikom javno masturbirao na trgu te je izjavio: "Kad bi čovjek mogao ovako trljati i svoj stomak, pa da se oslobodi gladi."
  • Kad su mu jednom prilikom predbacivali što jede na trgu, odgovorio je: "Pa i gladovao sam na trgu."
  • Jednom je tražio milostinju od nekog kipa, te je na pitanje zašto to radi, odgovorio: "Vježbam se u vještini da mi se nešto odbije."
  • Na pitanje koje je doba prikladno za ženidbu, odgovorio je: "Za mladiće još nije vrijeme, a za stare više nije vrijeme."
  • Nekome tko je tvrdio da je život zlo, odgovorio je: "Nije život zlo, nego je zlo loš život".
  • Kad su neki ljudi prinosili bogovima žrtvu da im se rodi sin, rekao je: "A što će od njega biti, za to ne prinosite žrtvu?"
  • Na savjet da potraži roba koji mu je pobjegao, odgovorio je: "Smiješno, ako Manes može živjeti bez Diogena, zašto Diogen ne bi mogao živjeti bez Manesa?"
  • Nekom čovjeku, kojemu je sluga obuvao cipele, rekao je: "Još nisi sasvim sretan, sve dok ti ne obriše i nos, a to će se dogoditi kad ti ruke budu oduzete."
  • Kad je jednom vidio čuvare hramova kako odvode nekog slugu koji je ukrao jednu posudu iz hrama, rekao je: "Veliki lopovi odvode malog lopova."
  • Kad je neki jadni svirač na kitari bio od svih kuđen, Diogen ga je jedini hvalio. Upitan zašto to čini, odgovorio je: "Zato što taj čovjek unatoč oskudici (u kojoj živi), više voli uzdržavati se sviranjem na kitari, nego pljačkom."
  • Upitan zašto ljudi pomažu prosjake, a ne i filozofe, rekao je: "Zato što mogu zamisliti da bi i sami mogli postati hromi i slijepi, ali nikako da bi mogli postati filozofi."
  • Na pitanje kakvu korist ima od filozofije, odgovorio je: "Ako ništa drugo, onda bar to da budem spreman na svaki udar sudbine."
  • Kad su ga pitali odakle je rodom, odgovorio je: "Ja sam kozmopolit."
  • Nekome, tko ga je pitao: "Kakav ti se čini Diogen?" - odgovorio je: "Sokrat koji nije sasvim pri čistoj (pameti)."
  • Kad mu je netko napomenuo da ima vrlo mnogo ljudi koji mu se smiju, on je odgovorio: "Tako je, a njima se možda smiju magarci. Koliko oni vode računa o magarcima, toliko ja vodim računa o njima."
  • U kazalište je ulazio kad su drugi iz njega izlazili. Upitan zašto tako čini, odgovorio je: "To je moj princip u cijelom mom životu."
  • Kad su mu govorili: "Ostario si, odmori se; koliko ti je još od života preostalo!" - on bi rekao: "Što? Kad bih trčao za okladu, zar bih blizu cilja trebao popustiti, umjesto da se još više napregnem?"
  • Upitan od nekoga ima li slugu ili služavku, odgovorio je: "Ne!" Kada mu je ovaj na to rekao: "A tko će te iznijeti iz kuće kad umreš? - odgovorio je: "Onaj kome treba kuća."
  • Upitan da li je smrt zlo, odgovorio je: "Kakvo zlo, kad ništa ne osjećamo kad je tu!"


*hetere (u antičkoj Grčkoj) = obrazovane neudane žene, koje su vodile slobodan, neovisan način života; neke od njih imale su važnu ulogu u društvenom životu, u njihovim domovima okupljali su se istaknuti političari, pjesnici, kipari.... Istom riječju bile su nazivane i prostitutke.

Izvor: Diogen Laertije ŽIVOTI I MIŠLJENJA ISTAKNUTIH FILOZOFA, “BIGZ”, Beograd 1985.