Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

Arthur Schopenhauer (1788-1860) istaknuti je njemački filozof-idealist, smatran pesimistom. Naglašavao je iluzornost ljudske sreće i neizbježnost patnje, uvjetovanih “voljom za život” s njenim vječnim nezadovoljstvom ukorijenjenim u svakom biću. Schopnehaurer vidi ovaj svijet kao najgori mogući. Prema njemu, kada bi bio još samo malo gori, ne bi uopće mogao postojati, točnije opstojati. Utjehu i zaborav za ljudske patnje i užase on nalazi u umjetnosti, posebice glazbi. U politici je bio vrlo konzervativan. Bio je protivnik demokracije. Nagovještavao je sumrak zapadne građanske kulture, bio je tužan i smrknut, neki ga smatraju cinikom. Schopenhaueru se, polazeći od humanističkih ideala, može štošta prigovoriti, ali sigurno ne izuzetno dobro poznavanje ljudi, nedvojbena umnost i nesumnjiva osobna moralnost. Njegov je nauk umnogome blizak budističkom svjetonazoru. Koliko god idealističkog i humanističkog osobnog svjetonazora čovjek bio, sigurno nije nerazumno razmisliti o Schopenhauerovim parenzama i maksimama te u realnom životu biti oprezan i suzdržan.

MALI IZBOR MISLI ARTHURA SCHOPENHAUERA

  • Ne teži uman čovjek zadovoljstvu, nego nastoji izbjeći bol.
  • Život nam nije dan da ga uživamo, nego da ga izdržimo.
  • Mišljenje da užitak usrećuje ludost je koju požuda gaji na vlastitu kaznu.
  • Najveća je ludost ovu pozornicu jada pretvarati u mjesto za uživanje.
  • Budala juri za užicima i zatim vidi da se prevario, mudar čovjek, međutim, koliko je u njegovoj moći, izbjegava zla.
  • Gotovo sav sjaj i raskoš ovoga svijeta samo je kazališna dekoracija.
  • Najlakše se ruši sreća koja počiva na širokom temelju.
  • Život, makar i dugovječan bio, prekratak je za ostvarenje velikih planova.
  • Na ovom se svijetu može steći pouka, ali sreća ne.
  • Prošlost je gotovo uvijek bila drugačija no što nam se čini, budućnost gotovo uvijek ispada drugačija no što je zamišljamo - samo je sadašnjost stvarna.
  • Ludo je zbog propalih nada u prošlosti, ili zbog zabrinutosti za budućnost, kvariti si dobar trenutak u sadašnjosti.
  • Što manje vidimo, što se u užem krugu ljudi krećemo, što u manjim razmjerima djelujemo, to smo sretniji, pod uvjetom da uspijevamo izbjeći dosadi.
  • Tko ne promišlja vlastito životno iskustvo, puštajući život da tek tako prolazi, taj živi kaotično.
  • Usiljenost je nerazdvojni drug svakog društva, i to nam tim teže pada što je naša individualnost znatnija.
  • Što više netko stoji na rang-listi prirode, to je neizbježnije usamljen.
  • Oni koje je priroda postavila visoko (u moralnom i intelektualnom pogledu) loše prolaze u ljudskom društvu.
  • U svakom društvu održava prevagu ono što je prostačko.
  • Ma koliko tijesno ljudi bili povezani prijateljstvima, ljubavlju i brakom, na kraju krajeva svaki je čovjek samo sam sebi iskreni prijatelj.
  • Ljude u društvo tjera unutrašnja praznina i dosada.
  • Mudar čovjek, kad je to potrebno, smanjuje vlastite potrebe da bi sačuvao ili proširio svoju slobodu.
  • Jedan jedini čovjek bogata duha dovoljno je društvo umnome, a ako je (uman čovjek) okružen samo prosječnim ljudima – bolje da je u društvu više njih.
  • Iz svjetine, koja sve ispunjava i pokriva u beskrajnoj količini, s vremenom se nekolicina uvuče i ugura u društvo boljih ljudi, koje se okupilo radi nekog višeg cilja; ti onda ubrzo stvar ili pokvare ili je tako izopače da više nimalo ne nalikuje na ono što je s početka trebala biti.
  • Druževnost nas neminovno dovodi u dodir s ljudima od kojih je većina moralno loša, a intelektualno tupa ili pokvarena.
  • Zemlja je prepuna ljudi koji ne zaslužuju da (bolji) čovjek s njima govori.
  • Pošto se prostaci ne mogu uzdići na razinu plemenitijih ljudi, ne preostaje im drugo nego plemenitije ljude nastojati povući na svoju razinu.
  • Samoća je sudbina svih značajnijih duhova.
  • Treba češće gledati na one kojima ide gore nego nama, nego na one kojima izgleda da ide bolje.
  • Svaki je dan jedan mali život, svako buđenje i ustajanje – jedno malo rođenje, svako svježe jutro – jedna mala mladost, a svako lijeganje i spavanje – jedna mala smrt.
  • Većinom nas tek gubitak neke stvari poučava o njenoj vrijednosti.
  • Uzaludno je nastojati mijenjati ljudsku individualnost.
  • Što je čovjek odličniji tim teže nalazi prijatelje te se veoma raduje kada sretne barem vrlo malo sličnog čovjeka.
  • I u slučajevima velikog slaganja među ljudima česte su međusobne prolazne disharmonije uslijed različitosti trenutnog raspoloženja.
  • Mudro je pokazivati se znancima i prijateljima samo u većim vremenskim razmacima: vrijeme idealizira sjećanje.
  • Svatko vidi drugoga u mjeri vlastitih duševnih značajki: prostak u odličnijima od sebe ne vidi ništa više no što postoji u njegovoj
  • individualnosti, zato je za ljude viših sposobnosti bolje da se prostijih od sebe klone.
  • Većina je ljudi toliko subjektivna da sve vidi samo u vezi sa sobom, ma kako ta veza katkada bila daleka; oni nisu u stanju nimalo objektivno nešto pojmiti, naročito kada su u pitanju njihovi interesi i njihova taština, te ih se može pridobiti samo laskanjem.
  • Ljudi, kao i djeca, postaju neučtivi kada smo prema njima previše popustljivi i ljubazni.
  • Ako osjete da su nam potrebni, ljudi postaju obijesni i arogantni.
  • Nadmoć u druženju se postiže samo ako drugima pokažemo da nam nisu potrebni.
  • Plemenitije naravi, za razliku od prostaka, barem u mladosti, kada uslijed nedostatka životnog iskustva polaze od sebe, pokazuju neobičnu manjkavost u poznavanju ljudi i života, te bivaju lako prevareni i zavedeni od prostačke većine.
  • Valja nam se brižljivo čuvati da o čovjeku s kojim smo se prvi puta sreli ne steknemo previše povoljno mišljenje, jer ćemo se u većini slučajeva, na vlastitu štetu i sramotu, razočarati.
  • Kad se netko ponaša bezobzirno u malim stvarima, držeći samo do vlastite koristi i udobnosti, bez obzira na štetu po druge ljude, taj je sigurno i u krupnim stvarima, ma kako to uspješno prikrivao, nitkov i treba ga se kloniti.
  • Oprostiti i zaboraviti znači odbaciti stečeno dragocjeno iskustvo.
  • Kad bi u ljudi dobro bilo jače od zla moglo bi se računati na njihovu zahvalnost, pravednost i ljubav, ali kako je u stvarnosti obratno, bolje je računati na njihov strah.
  • Ljudi mijenjaju raspoloženje i ponašanje isto onako brzo, kako se mijenja njihov interes.
  • Divljaci jedan drugoga ubijaju, a pitomi ljudi – varaju.
  • Nitko nema takav karakter da bi mogao biti prepušten sam sebi da čini što mu volja.
  • Tko se afektirajući hvali nekom osobinom, zapravo priznaje da je nema.
  • Ljudi u pravilu nisu svjesni vlastitih nedostataka svake vrste, ali zato odlično vide nedostatke drugih ljudi.
  • Zbog urođenog egoizma ljudske naravi idealno prijateljstvo jedva da može postojati, ali tu i tamo ima međuljudskih odnosa s trunkom nečega takvog.
  • Prijatelji kažu da su iskreni, ali neprijatelji to doista jesu.
  • Dok pripadnost višem staležu i veće bogatstvo mogu među ljudima računati na poštovanje, očigledna umna nadmoć to nipošto ne može, te će u najboljem slučaju biti ignorirana.
  • Kako su za napredovanje u svijetu poznanstva i prijateljstva najvažnije sredstvo, u pravilu se ne smije njegovati uznositost u odnosu na ljude nižih kvaliteta – tako se, naime, ne pribavljaju prijatelji.
  • Lako je ljude uvrijediti, ali ih je teško, ako ne i potpuno nemoguće, popravljati; treba se, stoga, uzdržavati od neumjesnih primjedbi u razgovoru s drugim ljudima.
  • Bolje je svoju razumnost pokazivati onime što prešućujemo, nego onime što kazujemo, naročito kada su u pitanju osobne stvari.
  • Očitovati srdžbu ili gnjev riječima nije razborito, treba to činiti djelima, što će biti tim lakše što smo više izbjegli ono prvo.
  • Mi smo u životu često luđi no što mislimo da jesmo.
  • Da bi se mudro živjelo treba stalno imati pred očima tijek vremena i promjenjivost stvari.
  • U ljudskom životu slučaj igra tako veliku ulogu da je nerazborito planirati suviše unaprijed.
  • Mudar čovjek ni zbog čega ne upada u neobuzdano oduševljenje, ali niti u duboku tugu.
  • Ljudska je sudbina općenito jadna i zla kojima je ljudski život izložen bezbrojna su; da se u to čovjek uvjeri dovoljno je pogledati svuda oko sebe, ali to, dakako, nipošto ne znači da ne treba izbjegavati zla koja se izbjeći daju.
  • U konačnici, sve što se događa, događa se po nekoj nužnosti; svijest o tome može nam olakšati mirno podnošenje nesreća.
  • Mada se za loša djela ispašta na onom svijetu, za gluposti se ispašta još na ovom.


Izvor: Artur Šopenhauer PARENEZE I MAKSIME, “Grafos” Beograd 1987.