Copyright 2020 - Udruga za ruski jezik i kulturu - Общество русского языка и культуры - Societo pri la rusa lingvo kaj kulturo

O životu starogrčkog mislioca Demokrita (oko 460-370 pr.n.e.) ne zna se mnogo. Rodio se u Abderi (Trakija). Demokritova djela bila su svojevrsnom enciklopedijom staroga svijeta. Nažalost, većina njegovih djela rano je nestala. Svijet, po Demokritu, postoji od iskona i nije tvorevina bogova. On je odlučno odbacivao postojanje natprirodnog svijeta bogova. Uzrok vjere u bogove Demokrit nalazi u čovjekovom strahu pred neobjašnjivim prirodnim pojavama. I život nakon smrti Demokrit je smatrao tlapnjom. Demokrit često i mnogo hvali razum, mudrost. Istinska spoznaja treba se, po Demokritu, temeljiti na racionalnom mišljenju, kojemu građu trebaju dati osjetila. Demokritovo atomističko objašnjenje prirode izvršilo je velik utjecaj na razvitak prirodnih znanosti. Demokritov sveopći zakon uzročnosti ušao je u temeljni inventar novovjeke znanosti. Vrlinu je Demokrit vidio u umjerenosti, uravnoteženosti i razboritosti. Nije bio protivnik bogatstva, ali je bio protivnik neumjerenog bogatstva, nije bio protivnik dobiti, ali je bio protivnik nepoštene dobiti. Bio je zagovornik životne vedrine. Dobro raspoloženje duha, po Demokritu, treba biti cilj čovjekova života. Državu Demokrit smatra bedemom protiv razdora među ljudima, i zahtijevao je da ona bude pod dobrom upravom. Prema Demokritu sve je u svijetu, uključujući i čovjeka, sastavljeno od praznine i atoma. Atomi ne postaju i ne propadaju, oni su vječni. Atomi se nalaze u iskonskom gibanju, oni su materija koja se giba. Čitav je svijet podvrgnut neprestanom mijenjanju. U njemu nema ništa postojano: sve što postaje, mora i propasti. Taj proces vječnoga izmjenjivanja obuhvaća kako naš ograničeni svijet, tako i nama nedokučive beskrajne kozmičke prostore.


MALI IZBOR DEMOKRITOVIH MISLI

  • Prvi su principi svemira atomi i prazan prostor. (I, 308)
  • Ima beskonačno mnogo svjetova, oni nastaju i nestaju. (I,308)
  • Ništa ne može postati od nečega što ne postoji, niti se može pretvoriti u nešto što ne postoji. (I,308)
  • Nijedna stvar ne biva bez uzroka. (fr. 2)
  • Ne vjeruj svima, nego samo pouzdanima. (fr. 67)
  • Mnogi koji se grade prijateljima to nisu, a jesu mnogi koji se ne grade. (fr. 97)
  • U sreći je lako naći prijatelja, u nesreći pak teže od svega. (fr. 106)
  • Bolje je prijateljstvo jednoga razumnoga, nego svih nerazumnih. (fr. 98)
  • Tko nema niti jednoga dobrog prijatelja, nije vrijedan da živi. (fr. 99)
  • Od mudrosti dolazi troje: dobro misliti, pravilno govoriti i činiti što treba. (fr. 2)
  • Tko se dragovoljno daje na pravedna i zakonita djela, taj je i na javi i u snu veseo, jak i bezbrižan. (fr. 174)
  • Najbolje je za čovjeka da provodi život što više u dobrom raspoloženju, a što manje u zlovolji. (fr. 189)
  • Životinja zna koliko joj treba, čovjek ne zna. (fr. 198)
  • Lijepa je u svemu prava mjera. (fr. 102)
  • Ako bi prešao pravu mjeru, mogle bi ti i najugodnije stvari postajati neugodnima. (fr. 233)
  • Umjerenost u uživanju i skladan život daju duševni mir. (fr. 191)
  • Ne valja birati svaku nasladu, nego samo onu koja je vezana s plemenitošću. (fr. 207)
  • Lijepo i dobro poznaju i teže za njim samo oni, koji su za to od prirode nadareni. (fr. 54)
  • Koji tragaju za dobrim, dobro im s mukom dolazi, a zlo dolazi i onima, koji ga ne traže. (fr. 108)
  • Kad činiš kome dobro pripazi da ti licemjer ne bi vratilo zlim umjesto dobrim. (fr. 93)
  • Malena dobročinstva u pravo vrijeme, za one koji ih primaju, vrlo su velika. (fr. 94)
  • Snaga i ljepota su dobra mladosti, a cvijet starosti je razboritost. (fr. 294)
  • Nije sreća za ljude ni tijelo ni novac, nego čestitost i razumnost. (fr. 40)
  • Razuman je tko ne tuguje zbog onoga čega nema, nego se veseli onome što ima. (fr. 231)
  • Novac stjecati nije nekorisno, ali stjecati ga po nepravdi gore je od svega drugoga. (fr. 78)
  • Tko se posve predaje novcu ne će nikada biti pravedan čovjek. (fr. 50)
  • Tko duševna dobra bira, bira dobra božanska, a tko tjelesna, ljudska. (fr. 37)
  • Otvoriš li svoju unutrašnjost, naći ćeš ondje riznicu raznolikih zlih strasti. (fr. 149)
  • Hrabar je ne samo onaj koji pobjeđuje neprijatelje, nego i onaj koji nadvladava požude. (fr. 214)
  • S nagonom je teško boriti se, ali održati pobjedu stvar je misaona čovjeka. (fr. 236)
  • Neki gospodare nad državama, a ipak robuju ženama. (fr. 214)
  • Dragovoljni napori olakšavaju podnošenje nedragovoljnih. (fr. 240)
  • Neprekidan trud biva navikom lakši. (fr. 241)
  • Tko želi spokojno živjeti neka ne poduzima mnogo niti u privatnom niti u zajedničkom životu, a što god poduzima, neka ne bira preko svoje snage i naravi. (fr. 3)
  • Kome je karakter dobro uređen, tome je i život sređen. (fr. 61)
  • Bogovima su mili samo oni kojima je mrsko činiti nepravdu. (fr. 217)
  • Nije prava dobrota nepravdu ne činiti, nego je ne htjeti činiti. (fr. 62)
  • Loše je povoditi se za opakima, ali je zlo i ne htjeti se povoditi za dobrima. (fr. 79)
  • Stalno druženje sa zlima povećava sklonost na zlo. (fr. 184)
  • Dobar čovjek ne mari za prekoravanje zlih ljudi. (fr. 48)
  • Pogrešaka se ljudi sjećaju više nego onoga što je učinjeno dobro. (fr. 265)
  • Tko čini sramotna djela treba se prije svega stidjeti pred samim sobom. (fr. 84)
  • Mnogi, koji čine najsramotnija djela trude se oko najboljih govora. (fr. 53a)
  • Niti dobar govor može zamračiti loše djelo, niti se dobro djelo može zatrti klevetanjem. (fr. 177)
  • Riječ je samo sjenka djela. (fr. 145)
  • Zavidan čovjek muči samoga sebe. (fr. 88)
  • Tko vodi k razumu onoga koji misli da ima razum, uzalud se trudi. (fr. 52)
  • Bolje je savjetovati se prije čina, nego razmišljati potom. (fr. 66)
  • Budalama nije učitelj riječ, nego nesreća. (fr. 76)
  • Dolično je podvrgavati se zakonu, vlasti i onome, tko je mudriji. (fr. 46)
  • Zakoni ne bi branili da svatko živi po svojoj volji kad ljudi ne bi nastojali jedan drugome škoditi. (fr. 245)
  • Vrsnijim je učitelj kreposti onaj koji se služi poticanjem i uvjeravanjem, nego onaj koji upotrebljava zakon i prisilu. (fr. 181)
  • Obrazovanost je sretnima ures, a nesretnima utočište. (fr. 180)
  • Mnogi mnogoznalci nemaju pameti. (fr. 64)
  • Za nerazborite je bolje da se pokoravaju, nego da vladaju. (fr. 75)
  • Mučno je biti pod vlašću lošijega od sebe. (fr. 49)
  • Pravo je zločinca sprečavati; a ako ne to, bar mu ne pomagati u činu. (fr. 38)
  • Bolje je da te drugi hvali, nego da se hvališ sam. (fr. 114)
  • Dobro upravljana država najveća je sreća. (fr. 252)
  • Ako je država zdrava sve je zdravo, ako ona propada sve propada. (fr. 252)
  • Mudrome čovjeku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svijet. (fr. 247)
  • Ljudi koje ne znaju za razgradnju smrtne prirode, muče se čitav život u nemiru i strahu i izmišljaju lažne bajke o životu iza smrti. (fr. 297)
  • Lako je hvaliti što ne treba hvaliti, i kuditi što ne treba kuditi, ali je i jedno i drugo znak lošega značaja. (fr. 192)
  • Koji hvale nerazborite mnogo im škode. (fr. 113)
  • Kad bi dječaci, kao u barbara, bili pušteni da se ne trude, ne bi naučili ni čitati i pisati, ni muziku, ni gimnastiku, niti ono, što predstavlja najveću krepost - strahopoštovanje. (fr. 179)
  • Lijepe stvari stječu se napornim učenjem, a ružne se nauče bez truda, same od sebe. (fr. 182)


Izvori: (I) Diogen Laertije ŽIVOTI I MIŠLJENJA ISTAKNUTIH FILOZOFA, “BIGZ”, Beograd 1985. (II) ATOMISTI LEUKIP I DEMOKRIT, "Matica hrvatska", Zagreb 1950.